Page 45 - Deset godina poslije
P. 45
Deset godina poslije
Jedva ju je našao.
Mi smo se i dalje nastavili kretati. Na jednom smo dijelu morali
i preskakati male kanale u kojima je bilo dosta vode. Srećom, tada
nitko nije upao u vodu. Neki gardisti više nisu mogli izdržati žeđ,
uzeli su čuturicu, umočili ju u prljavu smeđu ustajalu vodu i napili
se. Nudili su i meni, ali sam odbio. Mislio sam da mogu izdržati.
Nastavili smo se i dalje kretati uzduž kanala i približavati se
ponovno do ruba šume. Trebali smo ući u šumu prije nego što nas
uoči neprijatelj. Odjednom sam osjetio jak smrad. Kako smo se
približavali rubu šume, bio je sve jači. Na samom ulazu kraj kanala
uočio sam tri odrasla uginula konja, jedan je već bio u raspadnutom
stanju. Kad su to neki uočili, vidio sam ih kako nasilno povraćaju.
Mislim da su to oni koji su pili onu prljavu vodu iz kanala.
Ušli smo u šumu. Nešto dublje opet smo naišli na poludivlje
svinje unutar ograde. Hodali smo još negdje oko pola sata i tada
smo shvatili da smo došli na početne položaje.
Ono što smo hodali čitavu noć, mogli smo hodati najdulje sat
vremena. Tu smo sjeli i nastojali se odmarati. Nismo se odmarali
ni pola sata, već smo onako umorni, žedni i gladni morali nastaviti
dalje. Hodali smo otprilike sat vremena. Na jednom smo proplanku
stali i opet se odmarali.
Tada nam je bilo rečeno da će tu po nas doći vozila i odvesti nas
u Novsku. I stvarno, negdje za sat vremena stigli su neki civilni
kamioni po nas. Dovezli su nešto mineralne vode, ali nedovoljno.
Ukrcali smo se u kamione i krenuli u Novsku.
Poslije podne smo stigli u grad i opet smo se smjestili u osnovnu
školu. Dobro smo se napili vode i najeli se te se napokon nešto dulje
odmorili.
Odmor je trajao sve do sutrašnjeg poslijepodneva.
45
