Page 43 - Deset godina poslije
P. 43
Deset godina poslije
Uglavnom, na neki način svi smo htjeli na što veće položaje.
Neki zbog toga što su smatrali da su oni za to sposobni, drugi su
htjeli okusiti kako je to imati moć i treći koje je stjecaj okolnosti
natjerao da budu na visokim mjestima. U toj vožnji dizalom neki
su uspjeli otići na najviša mjesta. Ti su najčešće i zaboravili otkuda
su krenuli i kako je dolje. Neki su i zaglavili u dizalu i pri tome su
zvali pomoć. Ali pomoć ne stiže niotkud. Neki su čak stisnuli krivo
puce i odvezli se dolje, u podrum. Njima više ne možemo pomoći.
Ja sam u čitavoj toj priči, kad sam vidio kakva je to gužva,
otišao stubištem. Mislio sam, ići ću onoliko daleko gore koliko
budem osobno sposoban. Na tome putu sretao sam pretežno sve
njih, pa čak i one koji su se polako ili naglo spuštali niz stubište,
neki su čak i naglavačke pali na zemlju. Zašto, ne bih znao reći, ali
najvjerojatnije zato što su veoma visoko letjeli, a za takav let nisu
bili spremni. Pri tom padu ja sam, ipak, pozdravljao sve one koji su
silazili.
Šestoga rujna ujutro, kad smo se probudili, bilo nam je rečeno
da se spremimo. Idemo ponovno na isto mjesto u napad. Dan je
prolazio, a nitko nije dolazio po nas. Tek navečer došao je jedan
autobus. Ukrcali smo se i krenuli. Formirala se kolona od nekoliko
autobusa. Bilo nam je rečeno da ćemo prije iskrcavanja dobiti suhu
hranu. Mrak se već odavno bio spustio. Udaljili smo se od grada
ostavljajući svjetlo iza nas. Put, naravno, nisam poznavao. Ubrzo
smo ušli u šumu. Svjetla su se u autobusu ugasila. Vozili smo se
polako. Ja sam bio u stražnjem dijelu autobusa, i to na stubama,
u slučaju bilo kakvog napada spreman za iskakanje. Vrata su bila
otvorena.
Negdje kasno u noći navodno smo stigli. Iskrcali smo se na
proplanku u šumi. Tada su nam podijelili suhu američku hranu.
Bio je takav mrak da nismo vidjeli jedni druge pred nosom.
Netko je formirao kolonu i krenuli smo u šumu. Kako nismo vidjeli
kuda hodamo, gazili smo sve pred sobom. Tijekom hodnje tu i
tamo netko nehotice ispali po koji metak iz puške. I da smo htjeli
iznenaditi neprijatelja, već je bilo uzaludno.
43
