Page 44 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Hodali smo tako da je svaki gardist držao gardista ispred sebe za
remen, jer mrak je bio tako gust da stvarno ništa pred sobom nismo
vidjeli. Čak su mnogi gardisti dobili udarce raznih grana koje nisu
vidjeli. Mnogi su se njih spotakli o grane, travu i pri tome povukli
par njih sa sobom na zemlju! Hodali smo tako čitavu noć.

Ujutro smo bili skroz iscrpljeni.
Na jednom smo mjestu stali, da bismo prije bitke nešto pojeli.
Hranu smo na brzinu pojeli, ali ono što nam je tada najviše trebalo,
bila je voda, a nju nismo imali. Bili smo jako žedni. Ja sam čak u
tim paketima našao šećer, i da bih kako- tako imao nešto snage,
pojeo ga. To je u početku bilo dobro, no poslije sam postao sve
žedniji.

Nastavili smo s hodnjom i kad je već svanulo izišli smo iz šume
i našli smo se ispred jednog nasipa pored kojeg je bila šikara. Iza
šikare čulo se kako rade tenkovi JNA. I ubrzo čujemo na megafonu:
„Ustaše, znamo da ste tamo, predajte se, inače ćemo dejstvovati!”
I ovaj smo put imali neke domaće vodiče koji su znali kamo
trebamo doći. Ovaj nas je put vodio neki koji je prije desetak godina
radio na izradi tih nasipa protiv poplava.
Sastali su se zapovjednici koji su nas vodili i donijeli zaključak i
odluku da je ovo sada uzaludno napasti i da se brzo moramo povući.
Imali smo svega par „ambrusta” i pitanje je kako bi reagirali, jer su
čitavu noć bili vani na vlažnome. Jedan sam čak i ja nosio.
Na brzinu smo se udaljili natrag u šumu i krenuli prema početnim
položajima. Neprijatelj nije otvorio paljbu po nama. Ovaj smo se
put kretali po rubu šume. Na jednom dijelu puta prelazili smo preko
kanala koji je na jednom djelu bio pretvoren u malo umjetno jezero.
Prelazili smo prijeko na mjestu gdje je bilo najpliće. U blato su
bili bačeni trupci i kamenje. Mjesto je bilo umjetno napravljeno
tako da se može prijeći kanal. Kanal smo prolazili u trku, jer je bio
na vidljivu i otvorenu mjestu. U tom trku Stjepan Labaš iza mene,
koji je poslije, godine 1993. poginuo u operaciji „Maslenica”, nije
dobro postavljao noge, spleo se i pao u blato. Koliko nam je god
teško bilo, nastao je smijeh. On je pokušao očistiti blato oko očiju,
usta, uha i nosa, no bez pomoći nije išlo. Kad je očistio osjetila koja
su mu pomagala da se može kretati, otišao je tražiti pušku u blatu.

44