Page 40 - Deset godina poslije
P. 40

Ratko Dragović - Klek

                Petoga  rujna  u  ranim  jutarnjim  satima  nekako  sam  uspio
             od  umora  zaspati.  Kad  sam  se  probudio,  zapravo,  hladnoća  me
             probudila,  uočio  sam  da  su  mi  noge  pale  u  vodu.  Noge  su  mi
             bile skroz mokre. Počeo sam cvokotati zubima i nisam se mogao
             kontrolirati. Primijetio sam da nije samo meni hladno, dosta je njih
             isto tako cvokotalo zubima. U nekoliko sam se navrata nagnuo i
             počeo raditi sklekove i skakati na mjestu, samo da se zagrijem. To
             je samo malo pomoglo. I dalje je bilo jako hladno. To je trajalo sve
             dok nije počelo svitati.

                Kad se sunce počelo pokazivati u daljini, digao sam se i otišao do
             prvoga gardista u kanalu. Kod njega je bilo sve mirno, vratio sam se
             natrag na početnu poziciju. Neki su i dalje bili sagnuti i naslonjeni u
             tom kanalu, a neki su se pokušali zagrijati radeći sklekove i skačući
             na mjestu.
                Dan  se  već  veoma  dobro  razaznavao.  Zamjenik  je  pokušao
             stupiti u vezu s našim desnim susjedom, ali se nitko nije javljao. U
             tom trenutku nedaleko od nas čuli smo kako dolazi neko prijevozno
             sredstvo. Pretpostavljali smo da je autobus. Netko se iskrcavao i
             počeo psovati na „ustaše”.
                Zamjenik  je  tražio  da  ga  dignemo  da  vidi  gdje  je  neprijatelj.
             Spustio  sam  pušku,  pozvao  Jamnića  i  zajedno  smo  dignuli
             Crnčeca u vis. U tom je trenu počela rafalna paljba prema nama.
             Metci su šištali oko nas kao da je padala kiša. Na brzinu smo legli
             ponovno u kanal. Najvjerojatnije je po nama djelovao „šarcem” ili
             strojopuškom M 84 kad je tako puno metaka zujalo oko nas. Bila je
             to najgora muzika koju sam mogao slušati.
                Iza mene je bio zapovjednik voda. On je tada imao oko sto kila
             i na sebi je imao prikrivnu policijsku pancirku, koja ga je i te kako
             dobro štitila. Zaključio sam da je najbolje skloniti se iza njega. U
             par poteza to sam i učinio. Imao sam dobar zaklon. Te su se radnje
             tako brzo odvijale da jednostavno čovjek u takvim situacijama nije
             svjestan što čini. Sve nagonski radi, a sve da preživi. Neprijatelj je
             i dalje žestoko strojnicama djelovao po nama. Kukuruzi su padali
             dolje kao da ih srpom reže.
                Ubrzo, bez zapovijedi, gardisti su se počeli povlačiti trčeći po
             vodi uzduž kanala, a neki su se popeli u kukuruzište i počeli trčati
             na početne pozicije.

             40
   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45