Page 36 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Izišli smo iz vozila i stali pokraj tog puta. Dugo smo čekali
obavijest o tome što trebamo raditi. Napokon se pojavio zamjenik
zapovjednika 5. bojne. Nakon toga nas je zapovjednik satnije
postrojio, i zamjenik nam je izlagao, gledajući na kartu kamo
trebamo ići. Na raspolaganju smo imali neke domaće vodiče.

Nakon toga nas je i zapovjednik voda postrojio s namjerom da
vidi jesmo li spremni, jer su pojedinci počeli pronalaziti različite
načine kako da se izvuku od akcije. Tako je jedan među nama u
istome 1. vodu rekao da nije zadužen puškom i da ne može ići u
napad. I stvarno, čovjek kod sebe nije imao pušku. Bio je „ugodno
popunjen” i zamijetio sam da je do sada dosta zabušavao kad bismo
nešto radili.
Zapovjednik voda Korade nije prihvatio njegov izgovor, uzeo je
od jednog gardista „ambrust” i dao mu ga. Nije imao izbora, morao
je ići s nama.
Odjednom se nad nama pojavio zrakoplov JNA. U prvom naletu
nije djelovao. Nismo dobili nikakvu zapovijed, ali svi smo počeli
trčati prema šumi. Nakon desetak minuta većina nas je već bila u
šumi. Zrakoplov se više nije pojavio.

U šumi nam je trebalo dosta vremena da se skupimo, jer tu je
bilo i drugih postrojbi Zbora narodne garde i Temeljne i Pričuvne
policije Ministarstva unutarnjih poslova. Tijekom skupljanja naišli
smo na jedan dio šume koji je bio ograđen, a u njemu smo vidjeli
poludivlje svinje kako leže.
Netko ih je uzgajao u šumi. Kad smo se skupili, zamjenik nas je
rasporedio po vodovima, formirao kolonu i krenuli smo kroz šumu.
U početku smo se kretali samo šumom, poslije i šumom i livadom,
a na kraju smo završili na polju.

Bio sam među prvih deset u koloni. Poslijepodne smo završili
pred kukuruzištem.
Po pričanju zamjenika morali smo se kretati kukuruzištem. Kad
stignemo na kraj, trebali smo se sastati s našim desnim susjedom te
onda zajedno krenuti u selo Vrbovljane. Ušli smo u to kukuruzište
i krenuli uzduž redova. U početku smo mislili da je selo Vrbovljani
tu ispred nas.

36