Page 34 - Deset godina poslije
P. 34
Ratko Dragović - Klek
Kad smo stigli u policijsku postaju Ludbreg, smjestili su nas u
neke spavaće prostorije. Policija nas je veoma uljudno prihvatila i
profesionalno su se odnosili prema nama. Odmah su nas obavijestili
o planu osiguranja i, kako je njih bilo puno više od nas, predložili
su nam gdje bi bilo dobro da se mi angažiramo. I, naravno, naš
zapovjednik je taj plan prihvatio.
Ukratko su nas obavijestili o najvažnijim crkvenim, gospodar-
skim i trenutačno najaktualnijim gradskim znamenitostima.
Prigodom ophodnje ta dva dana ljudi su nam prilazili i
pozdravljali nas i zvali u kafiće da nas počaste. Neki su me i
prepoznali, jer su iz moga kraja mnogi vjernici dolazili u ovo doba
godine na ovo proštenje. Kako nisam više bio s običnim ljudima,
nisam ni znao da se o nama širila neka fama. Jedan moj mještanin
koji me je prepoznao, pitao me je li istina da sam bio na nekoj
rigoroznoj obuci u Njemačkoj. Na to sam ga pitao sjeća li se da
smo prije nepuna dva mjeseca zajedno igrali nogomet u istome
klubu i objasnio da nisam bio ni na kakvoj obuci, a pogotovo ne
vani. Čitavu smo noć bili budni, ophodeći gradom. Drugi dan ujutro
završili smo zadaću i otišli na odmor.
Sljedećih par dana bili smo u Vinici. Zadužili smo se novim
automatskim puškama. Bile su to automatske puške kalašnjikovi
kalibra 5.45 mm. One iste puške koje smo prije nekoliko dana
istovarivali u privatne kuće u okolici Varaždina Bolje automatske
puške do tada nisam vidio.
34
