Page 30 - Deset godina poslije
P. 30

Ratko Dragović - Klek

                Naše  su  snage  bile  slabo  naoružane  i  umorne  i  sve  teže  su
             odbijale neprijateljske napade. Prema mojim kasnijim saznanjima,
             zapovjednik  snaga  u  Hrvatskoj  Kostajnici  dogovorio  je  predaju
             položaja uz uvjet da se naše snage mogu mirno povući do Hrvatske
             Dubice.  Tako  je  13.  rujna  JNA  iz  Bosne  i  Hercegovine  ušla  u
             Hrvatsku Kostajnicu i zarobila sve gardiste i pripadnike pričuvnih
             snaga Ministarstva unutarnjih poslova te ih odvela u Banja Luku u
             Bosnu i Hercegovinu.
                JNA je zarobila dvije stotine i sedamdeset gardista i pričuvnih
             policajaca,  a  među  njima  su  bila  i  šezdeset  tri  civila.  Među
             rijetkima koji su se uspjeli izvući najviše ih je bilo iz 5. bojne 1.
             A  brigade  ZNG-  e:  Ljubek,  Novak,  Peharda,  Biškup,  Kozulić,
             Hunjet, Žbanec, Pejić i Skupnjak. Kada su se izvukli iz Hrvatske
             Kostajnice,  autostopom  su  došli  u  Vinicu.  Kakve  su  sve  torture
             prošli, možemo samo nagađati. 11. studenoga razmijenjeni su svi
             zarobljeni pripadnici hrvatskih oružanih snaga.


                Šesnaestoga kolovoza vratili smo se u normalnu sredinu, gdje
             je bilo struje, gdje su radili kafići, gdje su se kretali civili ulicama,
             gdje se čuo lavež pasa. Bilo nam je puno teže ponovno se priviknuti
             na normalan život nego na život na terenu. Počeli smo razmišljati
             kako ti ljudi ovdje nemaju pojma kako je na terenu, a pogotovo naši
             vršnjaci.

                Dok smo ležali u jarku na zemlji danju i noću, po kiši i suncu,
             naši su se vršnjaci lijepo upisali na fakultet i po danu najvjerojatnije
             odlazili na predavanje, a subotom i nedjeljom odlazili u kafiće i, što
             je najbitnije, bili su na sigurnome. Morali su se jedino čuvati da ih
             koji auto ne pregazi.
                Tijekom tog mjeseca manji dio gardista, među njima sam bio i
             ja, išao je na osiguranje prostora prigodom istovarivanja nekoliko
             desetaka vojnih sanduka. Šuškalo se da su to sanduci nekih novih
             pušaka  i  strjeljiva  za  njih.  Koje  su  to  puške  bile,  to  tada  nismo
             znali. Ne sjećam se ni u kojem smo mjestu bili. Samo znam da su ih
             istovarivali u dvorišta privatnih kuća, i to u bližoj okolici Varaždina.






             30
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35