Page 28 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Neki bi se ipak probudili, ali za nekoliko minuta opet bismo
ih čuli kako hrču, dok se Premuž nije dosjetio i svojim „šarcem”
opalio kratak rafal po šumi. U tren oka više nitko nije hrkao. Svi su
bili budni, ali smo time otkrili svoje položaje.
Ubrzo je svanulo. Tada smo uočili kakve su nam puške. Izgledale
su kao da su bile deset godina vani na atmosferi. Svi otvoreni
metalni dijelovi automatske rumunjske puške bili su hrđavi.
Sunce je već lijepo izašlo i grijalo nas, a napada srećom nije bilo.

Jedna skupina civilnih kombija i autobusa prošla je ispod nas po
cesti. Kretala se prema Hrvatskoj Kostajnici, a ispred njih policijsko
bojno oklopno vozilo.

Prije podne se naš zapovjednik planirao spustiti s položaja i otići
u Hrvatsku Kostajnicu, dovesti drugi vod na izmjenu, no nije imao
vezu s Hrvatskom Kostajnicom.
Zapovjedništvo u Hrvatskoj Kostajnici nije znalo kako je stanje
na položaju Šuplji kamen niti smo mi znali kakvo je stanje u
Hrvatskoj Kostajnici. Bili smo prisiljeni čekati.
Poslije podne do nas došla je svježa ekipa iz Hrvatske Kostajnice.
Bila je to naša izmjena. Nije bila iz naše postrojbe. Brzo smo im
pokazali položaje i još brže se spustili do ceste. Vozila su nas već
čekala. Ukrcali smo se i krenuli u Hrvatsku Kostajnicu. Vratili smo
se natrag na stare položaje kod gradskog središta, k ostatku satnije.
Bilo nam je jako drago što smo se vratili.

Nakon nekoliko dana, 15. kolovoza, poslije podne je u grad
došla naša izmjena. Bila je to naša 2. satnija. U međuvremenu, na
Vinicu su pristigli novi dragovoljci, od kojih se formirala 2. satnija.
Zapovjednik te satnije bio je Josip Šafranec. Vozilima su došli skroz
do gradskog središta. Sklonili su se kraj ceste iza zgrade Općine.
Tijekom puta nisu imali problema.

U toj 2. satniji samo su zapovjednici vodova imali oružje. Stoga
smo se mi morali povući s položaja da bismo im predali oružje, a
potom ih odvesti na položaje.

28