Page 25 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Hrvatska Kostajnica

Treæega kolovoza naveèer krenuli smo na novi zadatak.
Tada sam prvi put vidio Hrvatsku Kostajnicu. Nimalo
ugodno, a kamoli što drugo, bilo je samo putovanje od
Hrvatske Dubice do Hrvatske Kostajnice. Hladno, autobus
otvorenih vrata kako bismo mogli iskakati u sluèaju napada,
pusta sela, nigdje nikoga po putu. Na samome ulazu u grad
doèekalo nas je par gardista i zapovjednik smjera Horvat.
Razmjestili smo se po položajima oko središta grada i formi-
rali obranu.
Ja sam završio u nekoj kuæi u kojoj je bila Sisaèka banka.
Kuæa je bila zakljuèana. Svi otvori, od prozora do vrata,
bili su još ograðeni metalnim èvrstim rešetkama. Trebalo je
uæi u te prostorije. Uzeo sam polugu i razvalio ulazna vrata.
Unutar kuæe sva vrata bila su otkljuèana, a inventar razbacan
po podu. Obišao sam sve prostorije do tavana i vidio kakve
sve poglede imamo prema Bosanskoj Kostajnici. Zauzeli
smo položaje u jednoj sobi, gdje smo dobro vidjeli most i
Šenenbergov dvorac na drugoj strani rijeke Une. Sa mnom su
bili Jurièinec i Živkoviæ. Tijekom dana utvrðivali smo
položaje.
Do veèeri nismo dobili informaciju gdje se nalazi
neprijatelj. Polako se spuštala veèer.
Kad je pao mrak, shvatili smo da grad nema ni struje. Za
sve nas ta prva noæ bila je najupeèatljivija. Danju u gradu
nije bilo toliko šokantno. Doduše, nije bilo civila, automo-
bila, nije se èuo ni pas. Meðutim, kad je pao mrak, stvari su
se promijenile. Tada smo shvatili da se nalazimo u jednom

25