Page 22 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Do jutra potrošili smo svu dobivenu suhu hranu. Bili smo gladni.
Organizirana dovoza hrane nije bilo.
Kako ne bismo bili gladni, Živković i ja napustili smo položaje
i krenuli tražiti hranu. Otišli smo cestom prema Hrvatskoj Dubici.
Putem smo vidjeli kako već neki gardisti nose hranu i piće. Pitali
smo ih otkuda im. Kazali su nam da su svi dućani otvoreni i da si
besplatno možemo uzeti sve što želimo. Otišli smo u prvi dućan i
uzeli puno čokolada, keksa, četkice za zube i paste te jednu gajbu
coca cole. Kruha nije bilo, uzeli smo dvopek. Možda bismo u
dućanu uzeli još ponešto, ali zadah pokvarena mesa iz hladionika
bio je tako jak da smo morali izići. Vratili smo se na položaje.
Poslije podne dobili smo novi položaj na mostu.

Treći dan kako smo držali položaj na mostu, s druge strane Une
došla je jedna žena. Ne znamo kako, ali mi smo se jednostavno
toliko opustili da je žena došla gotovo do pola mosta, tek onda smo
ju zamijetili. Kada je uočila da smo mi na ovoj strani ceste, okrenula
se i otrčala natrag u Bosansku Kostajnicu. Ovaj je slučaj bio povod
da se jednostavno rotiramo na položajima.

Prve dvije noći ispod mosta bile su „zanimljive”. Jedan je gardist
negdje rano u jutro iz banke pucao i vikao: „Evo ih, tu su!”. Pucao
je na sve živo što se micalo. Pucao je tako dugo dok nije ispraznio
okvir. Druge je okvire ostavio negdje drugdje, ni on sam nije znao
gdje su. Srećom u toj pucnjavi nitko nije stradao. Zapovjednik
voda Rukavina sklonio ga je s prvih položaja i poslao ga da radi u
kuhinji. Druge noći je jedan gardist, s njim smo imali poslije stalno
problema, izjavio da je vidio podmornicu u rijeci i počeo pucati po
Uni.
I on je bio maknut s prvih položaja. Čuvao je stražu ispred
općine, gdje se smjestio zapovjednik satnije.

Dani su jednostavno prolazili. Dvadeset i prvi rođendan
proslavio sam na položaju ispod mosta u Hrvatskoj Kostajnici. Bez
nekih ceremonija. I dalje je bilo mirno.

22