Page 17 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

èkovog vježbanja borilaèkih vještina. Dobili smo žuljeve, ali
smo podigli i kondiciju. Smještaj je bio dobar, hrana još
bolja. Još i danas s radošæu se sjetim gospoðe Posavec i
njezine kuhinje. Tih se dana izdvojilo, što po snazi i
izdržljivosti, što po poznavanju borilaèkih vještina, nekoliko
gardista: Mraz, Knez, Jurèinec, Jamniæ, a i ja sam se našao u
toj skupini. Za vrijeme boravka saznao sam kako su se stvari
odvijale prije nas. To je izgledalo otprilike ovako: Savezni
zakoni, koji su u to doba još bili na snazi, nisu dopuštali
postojanje republièke vojske, tako da je predsjednik
Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuðman, 20. travnja 1991.
donio odluku kojom jedan dio redarstvenih snaga
Ministarstva unutarnjih poslova prerasta u posebne
operativne postrojbe Zbora narodne garde. Na temelju te
odluke, potkraj travnja 1991., Sabor Republike Hrvatske
usvaja Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o unutrašnjim
poslovima, kojim ustrojava Zbor narodne garde. Utvrðeno je
da postrojbama Zbora narodne garde zapovijeda ministar
obrane. Tim èinom smatra se da je poèelo stvaranje oružanih
snaga Republike Hrvatske. Veæ sredinom svibnja 1991.
formirale su se 1., 2., 3. i 4. A brigada Zbora narodne garde.
Na poèetku travnja 1991. u Vinici, toènije u dvorcu
Rupèiæ, ustrojen je Nastavni centar Ministarstva unutarnjih
poslova Vinica. Bio je namijenjen za obuku prièuvnih
pripadnika policije iz Koprivnièko-križevaèke, Varaždinske,
Meðimurske, Krapinsko-zagorske te dijelom iz Zagrebaèke
županije. Zapovjednik Nastavnog centra Ministarstva
unutarnjih poslova Vinica bio je Zdravko Kuzelj. Taj centar
poslije je prerastao u dio Zbora narodne garde, odnosno u
profesionalni dio oružanih snaga Republike Hrvatske.
Nacionalni ponos, prkos, domoljublje. Hrvati i Hrvatice,
pretežno mlaðe dobi, lošijeg statusa i obrazovanja, ostavili su
svoje poslove i prijavljivali se u Zbor narodne garde, stavlja-
juæi svoj život na raspolaganje Domovini.

17