Page 13 - Deset godina poslije
P. 13

Deset godina poslije

             Pristup Zboru narodne garde







                Prošao  je  i  lipanj,  a  gotovo  i  srpanj,  kad  24.  srpnja  do  moje
             kuće dolazi policijski auto. Kako se u to vrijeme još nije moglo
             sa sigurnošću reći „čiju su”, mislio sam da je druga strana dobila
             informaciju da želim ući u policiju. No, sve je bilo u redu. Bio je to
             Ivan Varga iz susjednog sela Miklavca, koji mi je došao reći da se
             sutra, ujutro, javim policiji u Varaždinu.
                Dvadeset  i  petoga  srpnja  rano  ujutro,  nakon  predstavljanja
             zapovjednika  policije  u  Varaždinu,  krenuli  smo  autobusima  na
             liječnički pregled u Zagreb. Bilo nas je oko sedamdeset dragovoljaca.
             Osjećao sam se dobro, bez obzira na ozljedu noge. Vjerovao sam
             da mi ona, kao što je i bilo, ne će smetati. Na liječničkom pregledu
             prošao  sam  vrlo  glatko.  Priznajem,  zatajio  sam  ozljedu.  Sjećam
             se jednoga visokog, jakog, plavog Marića, kojem se pomoglo da
             na psihotestu prođe. Jedan je dio kandidata otpao, Marić je prošao
             liječnički, a ja sam se tada prvi put susreo s takvom vrstom rada,
             odnosno nečeg drugog.
                Isti dan nakon pregleda smjestili su nas u dvor Rupčić na Vinici.
             Naselje  Vinica  smješteno  je  na  sjeverozapadnom  djelu  Županije
             varaždinske,  na  pitomim  obroncima  Haloze  i  rubnom  dijelu
             Panonske nizine, oko 15 km od Varaždina i u neposrednoj blizini
             državne granice s Republikom Slovenijom. Prvi zapisi o naselju
             potječu iz godine 1334., a u srednjem vijeku bilo je važno prometno
             čvorište i važno trgovačko i obrtničko središte toga kraja. Jedno je
             od najznačajnijih mjesta u varaždinskoj županiji, pa i u Hrvatskoj,
             koje se može ponositi velikom rasprostranjenošću i velikim brojem
             kulturno-povijesnih spomenika.

                Uz velik broj svjetovnih spomenika (dvorci, kurije, zdenci) ima
             i veći broj sakralnih spomenika (župna crkva svetog Marka, kapele,
             pilovi, raspela, poklonci) te ostatke tradicionalnoga graditeljstva,
             a kao najvažniji arboretum (nasad raznovrsnog domaćeg i stranog
             bilja) Opeku.


                                                                      13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18