Page 13 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Pristup Zboru narodne garde

Prošao je i lipanj, a gotovo i srpanj, kad 24. srpnja do moje
kuće dolazi policijski auto. Kako se u to vrijeme još nije moglo
sa sigurnošću reći „čiju su”, mislio sam da je druga strana dobila
informaciju da želim ući u policiju. No, sve je bilo u redu. Bio je to
Ivan Varga iz susjednog sela Miklavca, koji mi je došao reći da se
sutra, ujutro, javim policiji u Varaždinu.
Dvadeset i petoga srpnja rano ujutro, nakon predstavljanja
zapovjednika policije u Varaždinu, krenuli smo autobusima na
liječnički pregled u Zagreb. Bilo nas je oko sedamdeset dragovoljaca.
Osjećao sam se dobro, bez obzira na ozljedu noge. Vjerovao sam
da mi ona, kao što je i bilo, ne će smetati. Na liječničkom pregledu
prošao sam vrlo glatko. Priznajem, zatajio sam ozljedu. Sjećam
se jednoga visokog, jakog, plavog Marića, kojem se pomoglo da
na psihotestu prođe. Jedan je dio kandidata otpao, Marić je prošao
liječnički, a ja sam se tada prvi put susreo s takvom vrstom rada,
odnosno nečeg drugog.
Isti dan nakon pregleda smjestili su nas u dvor Rupčić na Vinici.
Naselje Vinica smješteno je na sjeverozapadnom djelu Županije
varaždinske, na pitomim obroncima Haloze i rubnom dijelu
Panonske nizine, oko 15 km od Varaždina i u neposrednoj blizini
državne granice s Republikom Slovenijom. Prvi zapisi o naselju
potječu iz godine 1334., a u srednjem vijeku bilo je važno prometno
čvorište i važno trgovačko i obrtničko središte toga kraja. Jedno je
od najznačajnijih mjesta u varaždinskoj županiji, pa i u Hrvatskoj,
koje se može ponositi velikom rasprostranjenošću i velikim brojem
kulturno-povijesnih spomenika.

Uz velik broj svjetovnih spomenika (dvorci, kurije, zdenci) ima
i veći broj sakralnih spomenika (župna crkva svetog Marka, kapele,
pilovi, raspela, poklonci) te ostatke tradicionalnoga graditeljstva,
a kao najvažniji arboretum (nasad raznovrsnog domaćeg i stranog
bilja) Opeku.

13