Page 16 - Deset godina poslije
P. 16

Ratko Dragoviæ - Klek


             èajnijih mjesta u varaždinskoj županiji, pa i u Hrvatskoj, koje
             se može ponositi velikom rasprostranjenošæu i velikim
             brojem kulturno-povijesnih spomenika. Uz velik broj svje-
             tovnih spomenika (dvorci, kurije, zdenci) ima i veæi broj
             sakralnih spomenika (župna crkva svetog Marka, kapele,
             pilovi, raspela, poklonci) te ostatke tradicionalnoga graditelj-
             stva, a kao najvažniji arboretum (nasad raznovrsnog
             domaæeg i stranog bilja) Opeku. Ovo lijepo prigorsko mjes-
             tašce ima jednu od najstarijih seoskih osnovnih škola (staru
             preko 210 godina) i jedno od najstarijih dobrovoljnih
             vatrogasnih društava u  Varaždinskoj županiji. U tom je
             naselju vrlo rano djelovala pošta (1869.), javna Hrvatska
             èitaonica (1904.) te Vinièka štedionica d. d. (1905.). Meni je
             ovo mjesto ostalo u dobru sjeæanju.
               Ostavili smo stvari u spavaonicama i odmah krenuli na
             zaduživanje vojne opreme. U poèetku nije bilo dovoljno
             vojne opreme, tako da su nekoliko dana neki od nas i dalje
             hodali u civilnoj odjeæi po dvorcu. Dobili smo maskirne
             hlaèe, košulju, majicu, jaknu i donje rublje, domaæe
             proizvodnje. Ta je prva oprema bila kvalitetna. Dobili smo
             èizme, koje su bile za JNA. Kacige nismo zadužili.
               Sljedeæe su nas jutro postrojili i podijelili po vodovima.
             Ušao sam u prvi vod. Zapovjednik tog voda bio je Ivan
             Korade. Zapovjednik drugoga voda bio je Dragan Rukavina,
             a treæega Mario Kostanjevec. Na tom postrojavanju saznali
             smo da smo upravo formirali 1. satniju 5. bojne 1. A brigade
             ZNG-e. Zapovjednik 1. satnije postao je Davor Majcen,
             zapovjednik 5. bojne Stanko Henèiæ. Nakon postrojavanja
             odveli su nas u jednu prostoriju i ponudili nam ugovor o
             službi u Zboru narodne garde Republike Hrvatske na potpis.
             Ugovor smo, naravno, potpisali svi. Bio je to važan dan za
             mene. Vjerujem, za sve nas - nove gardiste.
               Iduæih smo dana intenzivno radili na obuci, koja se sas-
             tojala od Èorbina trèanja po  Vinièkim gorjima i Cerove-


             16
   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21