Page 16 - Deset godina poslije
P. 16
Ratko Dragoviæ - Klek
èajnijih mjesta u varaždinskoj županiji, pa i u Hrvatskoj, koje
se može ponositi velikom rasprostranjenošæu i velikim
brojem kulturno-povijesnih spomenika. Uz velik broj svje-
tovnih spomenika (dvorci, kurije, zdenci) ima i veæi broj
sakralnih spomenika (župna crkva svetog Marka, kapele,
pilovi, raspela, poklonci) te ostatke tradicionalnoga graditelj-
stva, a kao najvažniji arboretum (nasad raznovrsnog
domaæeg i stranog bilja) Opeku. Ovo lijepo prigorsko mjes-
tašce ima jednu od najstarijih seoskih osnovnih škola (staru
preko 210 godina) i jedno od najstarijih dobrovoljnih
vatrogasnih društava u Varaždinskoj županiji. U tom je
naselju vrlo rano djelovala pošta (1869.), javna Hrvatska
èitaonica (1904.) te Vinièka štedionica d. d. (1905.). Meni je
ovo mjesto ostalo u dobru sjeæanju.
Ostavili smo stvari u spavaonicama i odmah krenuli na
zaduživanje vojne opreme. U poèetku nije bilo dovoljno
vojne opreme, tako da su nekoliko dana neki od nas i dalje
hodali u civilnoj odjeæi po dvorcu. Dobili smo maskirne
hlaèe, košulju, majicu, jaknu i donje rublje, domaæe
proizvodnje. Ta je prva oprema bila kvalitetna. Dobili smo
èizme, koje su bile za JNA. Kacige nismo zadužili.
Sljedeæe su nas jutro postrojili i podijelili po vodovima.
Ušao sam u prvi vod. Zapovjednik tog voda bio je Ivan
Korade. Zapovjednik drugoga voda bio je Dragan Rukavina,
a treæega Mario Kostanjevec. Na tom postrojavanju saznali
smo da smo upravo formirali 1. satniju 5. bojne 1. A brigade
ZNG-e. Zapovjednik 1. satnije postao je Davor Majcen,
zapovjednik 5. bojne Stanko Henèiæ. Nakon postrojavanja
odveli su nas u jednu prostoriju i ponudili nam ugovor o
službi u Zboru narodne garde Republike Hrvatske na potpis.
Ugovor smo, naravno, potpisali svi. Bio je to važan dan za
mene. Vjerujem, za sve nas - nove gardiste.
Iduæih smo dana intenzivno radili na obuci, koja se sas-
tojala od Èorbina trèanja po Vinièkim gorjima i Cerove-
16