Page 16 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Tih sam dana intenzivno razmišljao o tome kako ostati živ na
terenu, kako će sve to izgledati, ali u tom mome razmišljanju nisam
propustio steći dva jako bliska prijatelja: Juričineca i Živkovića.
Iz tog mi je razdoblja u sjećanje ostala usječena još jedna bitna
epizoda. Jednoga jutra vadili smo krv, određena nam je krvna grupa
i dobili smo nekakve male papire na kojima je pisalo naše ime i
prezime, godina rođenja i krvna grupa. Nije nam trebalo suviše
objašnjavati čemu su trebali poslužiti ti papirići.
JNA je znala da se na Vinici u dvorcu Rupčić nalaze „zenge”.
Jednom prigodom sjedio sam kraj metalnih vrata na ulazu u dvor
kad sam vidio da se iz polja prema nama kreću dva vojna kamiona.
To isto je uočio stražar na rampi kraj glavne ceste pri skretanju
prema dvorcu, okrenuo se prema meni i ispružio ruke u položaj kao
da pita što da radi.
U to vrijeme nismo imali još nikakve puške. Stražari su imali
njemačke automate, „šmajsere”, iz drugoga svjetskog rata.

Naraštaj srpanj `91.

Da se suprotstavimo, nije bilo smisla jer je svega desetak
stražara imalo te automate. Mahnuo sam mu da se povuče u dvor,
makar nisam smio. Obavijestio sam sve gardiste koji su se nalazili u
dvorcu. Do tada u takvim situacijama nismo imali konkretne upute.
Kazao sam da bi bilo dobro da se svi oni koji nemaju nikakvo oružje,
a bilo nas je oko 95 %, rasprše u obližnje vinograde i šume. Tako
je i bilo. Dio je stražara ostao kraj dvorca i čekao razvoj situacije.

16