Page 12 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Bila je jako maglovita noć, Drago je volio brzu vožnju,
preračunao se i sletjeli smo s ceste. Pravo je čudo da smo ostali živi.
Jedina uspomena na taj nemili događaj pola je otkinutog
gležnja moje lijeve noge. I tako sam završio na prisilnom ležanju.
Perspektiva mi je tih dana bila doslovno nikakva. Stipendija, koju
sam imao od Tvornice aluminijskih radijatora i odljevaka „Gorenje
Mural”, prijevremeno je završavala sljedeći tjedan, dakle bio sam
bez posla, s bolesnom nogom. Propao mi je zbog toga i razgovor o
poslu u inozemstvu. Doslovno nisam znao što bih sam sa sobom.
Duga tri mjeseca ležao sam u krevetu, slušao i gledao vijesti iz
zemlje i osjećao veliki nemir. Nije mi mnogo trebalo da donesem
odluku. Odlučio sam se prijaviti u policiju.
U početku travnja 1991. uz pomoć štaka otišao sam na
policiju u Čakovcu i ispunio prijavu za primanje u Ministarstvo
unutarnjih poslova. Tijekom svibnja 1991. hrvatski su se građani
na referendumu izjasnili za punu samostalnost Republike Hrvatske,
no zbog pritiska Europske zajednice uveden je moratorij od tri
mjeseca.
Činjenica je da je upravo taj moratorij, koji je trebao smanjiti
napetosti, napravio više zla nego koristi, jer je tijekom moratorija
JNA napala Republiku Sloveniju.
Jedan dio JNA pokušao je napasti i iz područja Republike
Hrvatske, no hrvatsko stanovništvo, osobito na sjevernom dijelu
Republike, samoinicijativno je spriječilo da neke postrojbe JNA
prijeđu u napad i iz Hrvatske.
„Rat“ u Republici Sloveniji, srećom za Slovence, trajao je svega
desetak dana, a tek tada počinju muke za Hrvatsku. Uzmicanje JNA
iz Republike Slovenije preko hrvatskog teritorija!

Prošao je travanj i svibanj, a od poziva još ništa.
U međuvremenu mi se noga oporavila i počeo sam polako raditi
s bratićem Marijanom kod privatnika u Pribislavcu.

12