Page 12 - Deset godina poslije

Ratko Dragoviæ - Klek

ostvariti svoj tisuæljetni san o velikoj Srbiji i crti Karlobag -
Ogulin - Karlovac - Sisak - Virovitica.
Potkraj sijeènja 1991., toènije 25. sijeènja, na zamolbu
prijatelja Drage, otišli smo, motorom njegova brata, do tele-
fonske govornice u susjednom mjestu. Drago je veæ mjesec
dana radio u policiji u Murskom Središæu i trebao je saznati
kada ima sljedeæu izmjenu. Nakon što je obavio telefonski
razgovor, odluèili smo se vratiti kuæi. Bila je jako maglovita
noæ, Drago je volio brzu vožnju, preraèunao se i sletjeli smo
s ceste. Pravo je èudo da smo ostali živi.
Jedina uspomena na taj nemili dogaðaj pola je otkinutog
gležnja moje lijeve noge. I tako sam završio na prisilnom
ležanju. Perspektiva mi je tih dana bila doslovno nikakva.
Stipendija, koju sam imao od Tvornice aluminijskih radi-
jatora i odljevaka “Gorenje Mural”, prijevremeno je zavr-
šavala sljedeæi tjedan, dakle bio sam bez posla, s bolesnom
nogom. Propao mi je zbog toga i razgovor o poslu u inozem-
stvu. Doslovno nisam znao što bih sam sa sobom. Duga tri
mjeseca ležao sam u krevetu, slušao i gledao vijesti iz zemlje
i osjeæao veliki nemir. Nije mi mnogo trebalo da donesem
odluku. Odluèio sam se prijaviti u policiju.
U poèetku travnja 1991. uz pomoæ štaka otišao sam na
policiju u Èakovcu i ispunio prijavu za primanje u Mini-
starstvo unutarnjih poslova. Tijekom svibnja 1991. hrvatski
su se graðani na referendumu izjasnili za punu samostalnost
Republike Hrvatske, no zbog pritiska Europske zajednice
uveden je moratorij od tri mjeseca. Èinjenica je da je upravo
taj moratorij, koji je trebao smanjiti napetosti, napravio više
zla nego koristi, jer je tijekom moratorija JNA napala
Republiku Sloveniju. Jedan dio JNA pokušao je napasti i iz
podruèja Republike Hrvatske, no hrvatsko stanovništvo,
osobito na sjevernom dijelu Republike, samoinicijativno je
sprijeèilo da neke postrojbe JNA prijeðu u napad i iz
Hrvatske.

12