Page 15 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Pristup Zboru narodne garde

Prošao je i lipanj, a gotovo i srpanj, kad 24. srpnja do
moje kuæe dolazi policijski auto. Kako se u to vrijeme još
nije moglo sa sigurnošæu reæi “èiju su”, mislio sam da je
druga strana dobila informaciju da želim uæi u policiju. No,
sve je bilo u redu. Bio je to Ivan Varga iz susjednog sela
Miklavca, koji mi je došao reæi da se sutra, ujutro, javim
policiji u Varaždinu.
Dvadeset i petoga srpnja rano ujutro, nakon predstavl-
janja zapovjednika policije u Varaždinu, krenuli smo auto-
busima na lijeènièki pregled u Zagreb. Bilo nas je oko
sedamdeset dragovoljaca. Osjeæao sam se dobro, bez obzira
na ozljedu noge. Vjerovao sam da mi ona, kao što je i bilo,
ne æe smetati. Na lijeènièkom pregledu prošao sam vrlo
glatko. Priznajem, zatajio sam ozljedu. Sjeæam se jednoga
visokog, jakog, plavog Mariæa, kojem se pomoglo da na psi-
hotestu proðe. Jedan je dio kandidata otpao, Mariæ je prošao
lijeènièki, a ja sam se tada prvi put susreo s takvom vrstom
rada, odnosno neèeg drugog.
Isti dan nakon pregleda smjestili su nas u dvor Rupèiæ na
Vinici. Naselje Vinica smješteno je na sjeverozapadnom
djelu Županije varaždinske, na pitomim obroncima Haloze i
rubnom dijelu Panonske nizine, oko 15 km od Varaždina i u
neposrednoj blizini državne granice s Republikom Slo-
venijom. Prvi zapisi o naselju potjeèu iz godine 1334., a u
srednjem vijeku bilo je važno prometno èvorište i važno
trgovaèko i obrtnièko središte toga kraja. Jedno je od najzna-

15