Page 19 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

„Pionirac”

Sljedeće jutro, 1. kolovoza, krenuli smo u Zagreb. Prijepodne
smo stigli na „Pionirac”. Zapovjednik 3. bojne koja je imala bazu
na tom „Pionircu” bio je Ivica Klen, a njegov zamjenik Živko Zrilić.

Tek kasno na večer dobili smo prvu zadaću; osiguranje objekata
od općega društvenog značaja u gradu i okolici kao što je Sabor,
glavno skloniše, Hrvatska radio televizija, razna skladišta, do
čuvanja osoba itd. Trebali smo ići na ispomoć zaštitne satnije kojom
je zapovijedao Stipe Botica.
Čitavu sam noć slušao kako se puca po „Pionircu”. Tih dana sam
malo spavao i mnogo razmišljao, a pogotovo te noći.

Ujutro smo dobili suhi obrok, najeli se i otišli na zadaću. Mene
je dopala straža na osiguranju skladišta „Dotrščina”. Sa mnom
su bili Juričinec, Živković, Flac, Mraz, Cvetković, Marić i drugi.
Prijepodne smo preuzeli osiguranje. Moje je stražarsko mjesto
bilo u šumi prema Sljemenu. Tijekom dana na osiguranju nije bilo
problema. Čitavu noć prilazi od šume k objektima bili su jako
osvijetljeni. Bilo je veoma lako motriti te objekte, ali u slučaju bilo
kakva napada mi ne bismo imali nikakve izglede za obranu.
Negdje oko dvadeset i dva sata u skladište su ušla dva vozila:
osobno i teretno. Bio je to Branimir Glavaš. Došao je po strjeljivo
za Vinkovce.

Spomenut ću, ali nerado, da je tom prilikom Glavaš uzeo mnogo
više strjeljiva i sličnih stvari nego što mu je bilo odobreno.
Njegovo obrazloženje bilo je da to strjeljivo Zagrebu ne će
trebati.
Tih nekoliko dana, sati ili koliko je već vremena prošlo, ostali su
mi u sjećanju po dva jako upečatljiva detalja. Po tome da je noću na
straži jedan od gardista nehotice opalio iz puške i time prouzročio
čitavu uzbunu, i po tome da sam zamalo izgubio život. Kako?

19