Page 21 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Hrvatska Kostajnica

Trećega kolovoza navečer krenuli smo na novi zadatak. Tada
sam prvi put vidio Hrvatsku Kostajnicu. Nimalo ugodno, a kamoli
što drugo, bilo je samo putovanje od Hrvatske Dubice do Hrvatske
Kostajnice. Hladno, autobus otvorenih vrata kako bismo mogli
iskakati u slučaju napada, pusta sela, nigdje nikoga po putu. Na
samome ulazu u grad dočekalo nas je par gardista i zapovjednik
smjera Horvat. Razmjestili smo se po položajima oko središta grada
i formirali obranu.
Ja sam završio u nekoj kući u kojoj je bila Sisačka banka. Kuća je
bila zaključana. Svi otvori, od prozora do vrata, bili su još ograđeni
metalnim čvrstim rešetkama. Trebalo je ući u te prostorije. Uzeo
sam polugu i razvalio ulazna vrata. Unutar kuće sva vrata bila su
otključana, a inventar razbacan po podu. Obišao sam sve prostorije
do tavana i vidio kakve sve poglede imamo prema Bosanskoj
Kostajnici. Zauzeli smo položaje u jednoj sobi, gdje smo dobro
vidjeli most i Šenenbergov dvorac na drugoj strani rijeke Une. Sa
mnom su bili Juričinec i Živković. Tijekom dana utvrđivali smo
položaje.
Do večeri nismo dobili informaciju gdje se nalazi neprijatelj.
Polako se spuštala večer.
Kad je pao mrak, shvatili smo da grad nema ni struje. Za sve
nas ta prva noć bila je najupečatljivija. Danju u gradu nije bilo
toliko šokantno. Doduše, nije bilo civila, automobila, nije se
čuo ni pas. Međutim, kad je pao mrak, stvari su se promijenile.
Tada smo shvatili da se nalazimo u jednom novom svijetu.

Počeli smo shvaćati da sve ovo nije igra, film ili avanturistički
izlet.
Do jutra potrošili smo svu dobivenu suhu hranu. Bili smo gladni.
Organizirana dovoza hrane nije bilo.

21