Page 24 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Jednog dana u poslijepodnevnim satima javljeno nam je da će
preko naših prvih položaja proći helikopter JNA te da ga moramo
pustiti i ne djelovati po njemu. Tako je i bilo. Vojno izaslanstvo JNA
došlo je na pregovore s našim zapovjednikom pravca Horvatom.
Što su pregovarali, nije mi poznato.

Za oko dva sata helikopter se opet normalno vratio prema
Bosanskoj Kostajnici i dalje prema Bosni i Hercegovini.
Nakon nekog vremena opet smo se opustili i počeli neoprezno
šetati Hrvatskom Kostajnicom. Ja sam čak našao neki štap i otišao
pecati na Unu. Sklonio sam se nekoliko metara lijevo od mosta iza
debelog drveta i pecao. Kad, u poslijepodnevnim satima začujemo
dugu pucnjavu desno od nas prema Dvoru. Do sada nismo tako
nešto čuli. Bacio sam štap i otišao na svoj položaj. Ispred naših
položaja nije se ništa događalo, a tamo se i dalje puškaralo.
Otišao sam u zgradu Općine, gdje su zapovjednik satnije i mog
1. voda bili smješteni. Tamo sam doznao da je poginuo snimatelj
Hrvatske televizije i autor impozantnih „Banijskih prasko- zorja”
Gordan Lederer. Poginuo je snimajući odlazak pripadnika 4. bojne
pod Tomljenovićevim zapovijedanjem na Čukor brdo.

Kako zahtjev Horvata, zapovjednika snaga u Hrvatskoj
Kostajnici, prema generalu JNA Rašeti nije prihvaćen, Gordana
Lederera umjesto helikopterom pokušali su do Zagreba prebaciti
autom, no na našu veliku žalost, Gordan Lederer preminuo je
negdje između Zagreba i Novske, na autocesti.

Jedanaestoga kolovoza prijepodne do nas je došao Hučić i
kazao da trebamo zamijeniti njegove gardiste na Šupljem kamenu.
Trebalo je oko trideset gardista. U to vrijeme nismo znali gdje su
ti položaji. Zapovjednik satnije ovaj put je odredio da to bude 1.
vod. Na brzinu smo se spremili. U bojne naprtnjače natovarili smo
strjeljiva i hrane gotovo za tri dana, jer se nije točno znalo koliko
ćemo ostati na tim položajima. Ukrcali smo se u kombije i krenuli
prema Hrvatskoj Dubici.

24