Page 24 - Deset godina poslije
P. 24
Ratko Dragoviæ - Klek
Njegovo obrazloženje bilo je da to strjeljivo Zagrebu ne
æe trebati.
Tih nekoliko dana, sati ili koliko je veæ vremena prošlo,
ostali su mi u sjeæanju po dva jako upeèatljiva detalja. Po
tome da je noæu na straži jedan od gardista nehotice opalio iz
puške i time prouzroèio èitavu uzbunu, i po tome da sam
zamalo izgubio život. Kako?
Zapravo jako jednostavno!
Pukom nepažnjom, moj kolega gardist, dakle vojnik
Mariæ, igrao se pištoljem i opalio kroz prozor pokraj kojeg
sam stajao.
Kako sam ostao žive glave na ramenima - ni samome mi
nije jasno. Otada sam poèeo razmišljati o preživljavanju, o
ratu, jednostavno o tome kako ostati živ. I poslije me je
nepažnja drugih nekoliko puta zamalo koštala života.
24