Page 20 - Deset godina poslije

Ratko Dragoviæ - Klek

je napadala hrvatske gradove i sela, ubijala i iseljavala. Plan
je bio pod svaku cijenu zauzeti što veæi teritorij Republike
Hrvatske, a posebice podruèje u kojem su bili nastanjeni
hrvatski graðani srpske narodnosti. Korištena je strategija
kojom je Hrvatska trebala biti presjeèena na nekoliko
dijelova (podruèje od Dubrovnika do Neuma, od Šibenika do
Zadra te od Gline do Karlovca), a na drugim smjerovima
plan je bio prodrijeti što dublje u teritorij i tako ostvariti
zamišljenu granicu projekta Srpske akademije znanosti i
umetnosti: Karlobag - Ogulin - Karlovac - Sisak - Virovitica.

Trideset i prvoga srpnja poslijepodne na livadi ispred
dvorca zapovjednik 1. satnije postrojio nas je i tražio pedeset
dragovoljaca. Išlo se na teren u Zagreb. Javilo nas se i
previše, èak je negdje oko deset ostalo na Vinici. Tek poslije
shvatio sam da su upravo oni koji se nisu javili, koji gotovo
nikada nisu nikamo išli, naglo i brzo napredovali. Bio mi je
to prvi teren, nisam znao što æemo raditi i što sve trebam
uzeti sa sobom.
Prije veèere stiglo je oružje kojim smo se trebali zadužiti.
Dobili smo nove automatske puške rumunjske izvedbe.
Puške smo morali oèistiti, jer su bile konzervirane.

Prvih nekoliko dana sudjelovanja u Domovinskom ratu
nauèio sam neke lekcije koje sam jako dobro upamtio i koje
su mi koristile za preživljavanje na buduæim bojištima.
Prvo, da nisu svi s istim motivom došli u Zbor narodne
garde. Prema tome, za provedbu zadaæe ne æe svi isto tako
biti motivirani da ju odrade. Pitanje je hoæe li htjeti odraditi.
I oni koji su odradili, nameæu pitanje zbog èega su, bez
nekog poznavanja ratnih vještina, tako dobro odradili.
Drugo, kao što se može vidjeti, mi nismo imali nikakvu
vojnu obuku niti smo provodili vježbe prije nego što smo se
uputili na bojište. Takvo je bilo vrijeme. Vremena nije bilo za

20