Page 35 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Vrbovljani

Četvrtoga rujna ujutro spremili smo se za teren. Ukrcali smo se
u jedan autobus i u nekoliko kombija te uputili prema Novskoj. Bilo
nas je oko sedamdeset, svi iz 1. satnije. S nama je išao i zamjenik
zapovjednika 5. bojne, Emil Crnčec. Atmosfera je među gardistima
bila napeta. Putovali smo normalnim putem, cestom, smjerom
Vinica - Zagreb - Novska. Negdje oko dvanaest sati stigli smo u
središte Novske. Do tada nikada nisam bio u Novskoj. U gradu
je bilo jako živo. Skupilo se dosta gardista iz cijele 1. A brigade
ZNG-e i pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova.

Zamjenik zapovjednika otišao je u zapovjedništvo 1. A brigade
ZNG-e po zapovijed o našem angažiranju. Potom su nas skupili
kod policijske postaje s obrazloženjem da nam se treba obratiti
zapovjednik 1. A brigade ZNG-e Josip Lucić. Kako je neprijatelj
blokirao autocestu Zagreb - Osijek u Slavoniji, dobili smo
zadatak da ju otvorimo i to u bivšoj novljanskoj općini. Nakon
desetominutnoga upečatljivog Lucićeva govora otišli smo natrag
u autobus i kombije i krenuli na zadatak. Mislili smo, idemo ih u
veoma kratku roku razbiti, otvoriti komunikacije i svi se nakon toga
vratiti u svoje baze.
Među nama se širila vijest da idemo u selo Vrbovljane. Vozili
smo se lokalnim putovima, malo asfaltiranom, malo šljunčanom
cestom, na kraju smo se vozili šljunčanim putem, usporedno s
autocestom Zagreb - Slavonski Brod i stali kod jednog nadvožnjaka
kraj autoceste. Kolona je bila takva da joj nisam vidio ni prednji ni
stražnji dio. Na nadvožnjaku je bio parkiran mali „dozer”.
Na njemu se vijorila hrvatska zastava. To je, kao, trebalo
značiti da se do tog mjesta može sigurno doći. Lijevo od nas bila
je autocesta a u produžetku plodna polja koja su se prostirala sve
do Novske. Desno od nas bilo je neobrađeno polje, a u produžetku,
u daljini oko tri kilometra, kamo smo mi trebali ići, protezala se
slavonska šuma.

35