Page 39 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Nitko ne može tako precizno u noći pucati po nama. Ubrzo smo
opet čuli zrno kako je prozujalo kraj nas. Tada smo bili sigurni da
netko ipak puca po nama.

Bacili smo se na zemlju i ušli u kukuruzište. Opet smo čuli
kako zrno prolazi kraj nas. Samoinicijativno se dižemo i kroz
redove kukuruzišta u noći počinjemo trčati prema izlazu. Kako smo
odmakli od mjesta od kuda smo počeli trčati, neprijatelj više nije
djelovao po nama. Valjda nas više nije vidio. Ubrzo smo izišli iz
kukuruzišta. Tada nismo znali da nas neprijatelj preko posebnih
uređaja može vidjeti i u mraku.
Došli smo do mjesta gdje smo ušli u kukuruzište. Uzeo sam
motorolu i nazvao zapovjednika 1. satnije. Dobio sam ga na vezu i
tražio da mi odredi svoju lokaciju. Otprilike mi je rekao da se nakon
djelovanja izdvojio nekamo ulijevo. I kad je shvatio da se izdvojio,
vratio se na početne pozicije, na mjesto gdje smo ušli u kukuruzište.
Nakon desetak minuta traženja našao sam ih lijevo od kanala
i za pola sata doveo k većini satnije. Svom zapovjedniku voda
rekao sam što nam se na putu do zapovjednika 1. satnije dogodilo
i zaključili smo da je u blizini najvjerojatnije neki nadvožnjak, jer
jedino su nas tim slučajem mogli vidjeti i noćnim ciljnikom gađati.
Vratio sam motorolu i legao na bok u kanal. Smjestio sam se kraj
zamjenika, zapovjednika 1. satnije i zapovjednika svoga voda. U
kanalu je bilo malo vode.
Na sebi sam imao majicu, košulju i jaknu.

Od znoja sam bio sav mokar. Noge sam stavio na mali grm koji
je rastao iz dna kanala. Pokušao sam zaspati i odmoriti se, no kako
je noć odmicala, ja sam se počeo hladiti i bilo mi je sve hladnije.
Tijekom noći na istočnom i sjevernom dijelu od nas čula se jaka
detonacija i pucanje pješačkim oružjem. Noć se na tim dijelovima
svijetlila. Vodile su se neke bitke kod Nove Gradiške.

39