Page 182 - Deset godina poslije
P. 182

Ratko Dragović - Klek

                Bezuspješno sam pokušavao dobiti na radiovezi naše topničke
             položaje:  Šoštarića  i  Kraljića.  Zvao  sam  i  brigadne  topničke
             položaje da ih navodim na te minobacačke položaje 120 mm. No ni
             njih nisam mogao dobiti.
                Odjednom  na  radio  me  pozove  zapovjednik  2.  satnije  i  upita
             vidim  li  jednu  skupinu  neprijatelja  koji  se  približavaju  šumi.
             U početku sam mu odgovorio da ih ne vidim. Kazao mi je da se
             približavaju  kroz  jedan  putni  usjek  u  zemlji.  Nakon  određenog
             vremena smo ih zapazili. Kretali su se sasvim normalno. Bili su
             različito obučeni. Neki su imali vjetrovke, a neki su bili i u civilnom
             odijelu. Najvjerojatnije su to bili domaći vojnici. Stali su na početku
             šume. Bili su od nas udaljeni negdje oko stotinu i pedeset metara.
             Nešto kasnije sam čitao na zemljovidu našu poziciju i pokušavao
             dobiti naše topništvo. No na radiovezi mi se nitko nije javljao. Kako
             su bili blizu nas, postojala je mogućnost da nas otkriju u šumi i
             otvore  prijevremenu  paljbu  po  nama.  Donio  sam  odluku  da  se
             povučemo dublje u šumu. Ubrzo smo to i uradili, ali ostali smo
             dovoljno blizu da vidimo dobar dio sela. Tada više nismo vidjeli
             tu skupinu neprijatelja. Cijenili smo da su tu zauzeli obrambene
             položaje.
                Kada smo se povukli na lijevi kraj prema gradu Lipiku, počela
             je puščana paljba. Bila je intenzivna. Na tom smo smjeru čuli kako
             djeluje i tenk. Ni iz tog položaja nisam mogao nikoga dobiti na
             radiovezi.

                Približavalo se i vrijeme službenog početka napada. Tražio sam
             da se ponovno spustimo na početne napadne položaje. E, tada su
             počeli moji problemi. Među gardistima se javio prvi umor i strah
             od napada.
                Ovo je mnogima bio prvi napad. Nisu se više željeli spuštati
             u  selo  i  napasti  neprijateljske  položaje.  Toj  su  njihovoj  odluci
             kumovale  mnoge  negativne  činjenice,  a  to  znači  da  smo  vrlo
             nespremni ušli u napadne operacije, da većina gardista nikad nije
             bila  u  napadu  jer  su  većinom  bili  u  obrani,  a  neki  su  čak  imali
             prvo vatreno krštenje. Velika je razlika između napada i obrane.
             Vremenske su prilike nepovoljne, bila je zima i jako hladno. Nismo
             imali radiovezu s lijevim i desnim susjedima i snagama iza nas ni s
             našim nadređenima.


             182
   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187