Page 183 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Nismo imali zemljovid s jasno ucrtanim pozicijama tko kuda ide
i kako napreduje. Nismo imali topničku ni tenkovsku potporu.
Tom je prigodom jedan zapovjednik voda rekao da njegov vod
ne će ići u smrt. Ne ću ga imenovati.
Postrojio sam satniju i uvjeravao ih da će zbog našeg oklijevanja
ili odustajanja od napada naše susjedne postrojbe imati velike
probleme pri napadu i da će zbog toga najvjerojatnije imati i
neplanirane gubitke. Od nas se očekuje da preuzmemo dio tereta.

On je bio uporan. Vrijeme je brzo prolazilo. Naše susjedne
postrojbe krenule su u napad, čula se sve žešća pucnjava. Nije bilo
vremena za čekanje. Vidio sam da će ovo odbijanje jednog voda
prijeći na ostale kao epidemija.
U međuvremenu je zapovjednik voda odvojio svoj vod i spremio
se da ode natrag u Kričke.
Tada sam rekao da se oni koji žele ići u napad odvoje na lijevu
stranu stroja. Nastala je tišina. Više nitko nije pričao ni dobacivao.
Svi su čekali što će se dogoditi.
Tada se iz stroja izdvojila Viky i rekla: „Što je, nemate muda?”
Za njom je stao Mladen Poturiček, Mile Katić, Miro Marić,
Ivan i Željko Bašura, Stipe Pleša, Sead, Sipa, Brokva i veći dio
pripadnika satnije. Ipak bismo imali grižnju savjesti, ako bi se
ostalim susjednim postrojbama nešto dogodilo. Znam da nam je
tada svima bilo vrlo teško. Svi koji su se odvojili i krenuli u napad,
osjećao sam, bili su spremni poginuti. Onaj nas je vod napustio i
krenuo istim putem kojim smo došli, natrag u Kričke.
Ponovno smo formirali kolonu i krenuli prema Kovačevcu
Čaglićkom. Čim smo se počeli spuštati, na radiovezi sam čuo neke
nove glasove. Nije mi trebalo dugo da ih prepoznam. Bili su to
gardisti iz Gotovinine skupine. Oni su po dogovoru napadali desno
od nas. Bili su susjedna postrojba naše 3. satnije.

Ljutit i razočaran što su neki onako kukavički napustili položaje,
repetirao sam automatsku pušku, uzeo RPG-7 i torbu s tri punjenja,
a već sam nosio snajpersku i automatsku pušku, spustio se skroz
do livade i normalno, uzdignuto i polako se kretao po livadi prema
središtu sela.

183