Page 184 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Prije nego što sam otišao, drugomu iza sebe rekao sam da ću
pokušati otići do kraja one livade i tamo u šumarku zauzeti novi
položaj iz kojeg ćemo se izravno spustiti u središte sela.

Kako se iz tog smjera čulo djelovanje tenka, rekao sam da ću prvo
pokušati uništiti njega. Mislio sam, ako budem pretrčavao livadu,
da će znati da su to naše, hrvatske snage. Ovako sam bez problema
prošao više od pola livade. Tada sam primijetio kako se jedan
kamion penje prema položajima neprijateljskih minobacača 120
mm. Kretao se jako sporo i tromo, kao da je vozio strjeljivo. Posada
na minobacačima tada je stalno djelovala po našim položajima u
Donjoj Subockoj i Livađanima. Nisu se više sklanjali u kuće.
Spustio sam puške i stavio ih na zemlju. Kleknuo i naciljao. Do
tada nisam gledao je li tko od naših iza mene.
Kad sam ciljao, do mene su dotrčali Poturiček, Marić, Stevica
Jergović i Viky. Željeli su mi pomoći. Stevica je sa sobom donio i
osu, a Viky dva projektila za osu.
Osa je bila gotovo dva puta veća od Stevice. Ostatak je satnije
ostao na rubu šume. Čekali su.
Napokon sam naciljao kamion koji se penjao prema
minobacačkim položajima. Položaji su bili izvan dosega ciljničkih
naprava. Naciljao sam otprilike pravocrtno. Od nas su bili negdje
oko četiri stotine metara. Okinuo sam. Bilo mi je to prvo bojno
gađanje RPG-7.
Projektil je pao metar ispod kamiona. Kamion se i dalje nastavio
penjati.
Napunio sam RPG-7 i ponovo naciljao i okinuo. U međuvremenu
se kamion pomaknuo za nekoliko metara prema vrhu brda. Opet
sam pogodio nekoliko metara ispod kamiona. Ovaj je put vozač
kamiona vidio da ga netko gađa. Izišao je iz kamiona, ostavio
kamion i trčao prema minobacačkim položajima.
Posada na minobacačkim položajima bila je toliko zaokupljena
svojim radnjama da nisu ni vidjeli da mi u njihovoj blizini gađamo
kamion.
Uzeo sam od Stevice osu, naciljao i ovaj put gađao minobacačke
položaje.

184