Page 185 - Deset godina poslije
P. 185

Deset godina poslije

                Položaji su i iz ove ciljničke naprave bili izvan dohvata, tako da
             sam otprilike naciljao. Projektil je pao oko tih položaja. Posada se
             uspaničila i trčala prema obližnjoj kući. I to mi je bilo prvo bojno
             gađanje osom. Ponovno sam napunio osu. Kad sam naciljao kuću u
             koju su se sklonili i gotovo okinuo, oko nas su počeli zujati metci.
             U tom sam trenutku i okinuo, tako da je projektil pao u dvorište
             ispred kuće.

                Ni  dandanas  nije  mi  jasno  kako  ni  jedan  metak  nije  pogodio
             nikoga.  Lijevo  iza  nas  čuli  smo  tenk  kako  se  kreće.  Bio  je  sve
             bučniji, približavao nam se.
                Više  se  nije  moglo  izdržati  na  tom  položaju.  Morali  smo  se
             pomaknuti.

                U tom smo trenutku čuli kako na lijevoj strani naše snage psuju
             preko motorole i govore da je ovo izdaja i da se oni povlače. Iz smjera
             sela Donje Subocke odavno više nije bilo nikakvih djelovanja. Više
             se nije čula pješačka pucnjava. Ubrzo se ni iz smjera Lipika više
             ništa nije čulo. Tada sam donio odluku da se i mi moramo izvući
             jer će sav pritisak biti usmjeren prema nama. Digli smo se i počeli
             trčati prema rubu šume ka ostatku satnije.

                Prvo je pretrčao Marić, zatim Poturiček pa Viky, te Stevica i tek
             onda ja. Pri samom kraju livade i početku ruba šume vidio sam kako
             Viky od umora i jer ju je zanijela raketa za osu, uronjava u tvrdu
             zemlju. Metci su zujali svugdje oko nas. Marić joj je pomogao da
             se što prije digne i otrči u šumu. U tom trenutku su oko nas pala
             dva tenkovska projektila. Mislim da su prvo eksplodirali iznad nas
             pa smo tek onda čuli njihovo ispaljenje. Granate su eksplodirale na
             drveću. Svi smo popadali na zemlju.
                Začuo se jauk. Ubrzo smo čuli nečiji jauk. Ranjen je bio Stipe
             Pleša. Geler ga je pogodio u koljeno i razvalio mu iver. Digao se i
             pokušao hodati. Od bolova se bacio opet na zemlju.

                Rekao  sam  najbližoj  dvojici  da  ga  dignu  i  počnu  nositi  na
             rukama. No nisu ga mogli tako ranjenoga nositi. Morali smo se brzo
             skloniti, jer su novi projektili mogli svakog časa pasti na nas.
                Viknuo sam Đuki da formira kolonu i odvede nas iz te šume
             istim putem kojim smo došli, a ja ću biti na začelju kolone. Htio
             sam biti siguran da netko ne bi zaostao.

                                                                     185
   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190