Page 208 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Sklonili su se. Tandara se nije mogao micati od bolova. Kažu da
se jako derao. Bio je na mjestu gdje su ga mogli ponovno gađati.
Njegovi su ga kolege i kolegice iz satnije izvukli na sigurno i počeli
izvlačiti prema sanitetu. Jedno su vrijeme bili prikovani iza stabala
jer je neprijatelj stalno pucao po njima. Kažu da su se meci zabijali
u drvo iza kojeg su se sklonili. Bili su dosta dugo prikovani na
mjestu. Tandaru je i Kolovrata na tom mjestu previla Viky.

A moji su mi ispričali, kad su se odvojili od 3. satnije i skretali
prema lijevoj strani šume, odjednom oko njih pale su granate. Jedna
je granata pala čak i na kolonu. Kažu da je pala izravno na Šarca.
(Ime Šarac dobio je po tome što je stalno nosio šarac.) Tamo gdje je
pala, nastao je velik dim. Ništa se nije moglo vidjeti. Svi su mislili
da ga je granata raznijela. Kad su se digli i htjeli potražiti Šarčeve
ostatke, dim se počeo razilaziti. U tom trenutku iz dima izlazi Šarac
sa šarcem na leđima.
Sa sebe je tresao blato i psovao: „Pas mater, vidi što su mi
uradili, vidjet će oni svoga Boga.” Kažu da nisu mogli vjerovati
da je netko mogao ostati živ nakon one granate. Poslije smo po
pričanju kakve je boje bio dim, shvatili da je to najvjerojatnije bila
dimna granata. Ona ima ulogu obilježavanja mjesta gdje je pala.
Služila je za korekciju granata koje će slijediti i razarati. Tada je
nastao prekid kolone. Zbog toga nas nije mogao nitko više slijediti.
Pričekali smo da se zadnji gardist pojavi i polako smo napuštali
položaje za napad i vratili se u selo. Napad je propao. U selu smo
sušili opremu.

Drugi dan, 23. prosinca, dobili smo smjenu i otišli u Novsku.
Smjestili smo se u privatnim kućama. Zadaća nam je bila da budemo
u pripravnosti za pojačanje prve obrambene linije.

Sljedeća dva dana opet je bilo na snazi nekakvo primirje. Na
sam Badnjak, 24. prosinca, dobili smo signal da idemo na odmor u
Zagreb. Do središta grada stigli su autobusi. Ukrcali smo se i otišli
u Zagreb na nekoliko dana odmora. Nismo se uspjeli ni odmoriti,
već smo morali ići na teren.

208