Page 206 - Deset godina poslije
P. 206

Ratko Dragović - Klek

                Oni su to odmah uradili i tada nastavili uspješno pogađati. Manji
             dio  neprijatelja  trčao  je  prema  kraju  livade  u  šumarke.  Jedan  je
             neprijateljski vojnik čak uspio dotrčati gotovo do šumarka i tada se
             okrenuo i ponovno išao prema nekom koji je ležao na livadi. Valjda
             mu je to bio netko bližnji. I taj je ostao među njima. Vrlo ih je mali
             broj uspio pobjeći u šumarke. Jedno smo vrijeme čekali da se netko
             od njih ustane i pokuša pobjeći. Bilo je i takvih.

                Oni su se jednostavno bacili na zemlju kad je počela pucnjava
             i primirili se, a mi smo mislili da su pogođeni. Prema nama nitko
             nije pucao. Prvih nekoliko minuta nisu znali otkuda se prema njima
             djeluje.
                Odjednom se do nas spustio onaj gardist kojeg sam poslao da
             nam dovede ostatak satnije. Kad je došao do nas, sav uspaničen
             je  govorio:  „Ovi  su  naši  ludi,  pucali  su  na  mene,  ja  sam  im  se
             predstavio, a oni su otvorili paljbu na mene.”
                Zvao sam Kolaka i on mi je odgovorio da su ga četnici napali.
             Nije mi bilo jasno kako su oni njega napali, a ne on njih. Naprijed
             nismo  mogli,  natrag  isto  tako.  Na  tom  mjestu  više  ne  možemo
             ostati. Donio sam odluku da se povučem zapadno od ove skupine
             neprijateljskih  vojnika  JNA  na  livadi  i  položaja  gdje  je  Kolak
             napadnut.
                Javio sam Kolaku da se izvlačim. Digli smo se iz blata, pokupili
             strjeljivo i onako mokri krenuli prema zapadu. Kretali smo se po
             rubu šume. U početku smo trčali. Nismo ušli duboku u šumu niti
             smo se izlagali krećući se po otvorenome, po livadama.
                Jedno  smo  se  vrijeme  kretali  putem  kojim  smo  se  one  noći
             izvlačili.  Nakon  nekoliko  minuta  došli  smo  ispod  naših  prvih
             položaja u Gornjim Kričkama. Na tim su položajima bili pripadnici
             2. satnije.
                U nekoliko sam navrata stupio u kontakt sa zapovjednikom 2.
             satnije. Rekao sam mu da se nalazim ispod njegovih prvih položaja
             i da obavijesti svoje gardiste da ću naići na njihove položaje.
                Za minska ga polja nisam ni pitao. U tomu sam se morao na se
             osloniti. On je obavijestio svoje gardiste, a mi smo uspješno izbjegli
             naša minska polja jer su sve mine bile na potez i danju ih je lako
             bilo uočiti.

             206
   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211