Page 202 - Deset godina poslije
P. 202
Ratko Dragović - Klek
Po Olujinu, Hinzinu i Kikijevu iskazu kad su završili sa svojom
zadaćom tog dana, vraćali su se u selo istim putem kojim su i došli.
Mislili su da su na sigurnom. Kretali su se jedan za drugim, bez
neke razdaljine. Kad su se penjali tim jarkom gdje smo ih našli, neki
su primijetili kako se kraj njihovih nogu kotrljaju ručne bombe.
Nisu uspjeli ni reagirati, a bombe su već eksplodirale.
Nakon toga je nastala pucnjava. Nije trajala dugo. Kažu da oni
nisu imali vremena odgovoriti na zasjedu. Već su bili pokošeni. Kad
je nastala tišina, ova su trojica došla k sebi. Nekako su se iskrali
iz jarka i nestali u šumi. Tako su se izvukli. Nisu se istovremeno
zajedno izvukli, već su se u različitim vremenskim intervalima
izvlačili i nisu znali jedan za drugoga ni što je s ostalima. Kako se
magla dizala, morali smo ih na brzinu pokupiti i napustiti položaj.
Vojnici su počeli stavljati poginule u nosila. Ja i nekolicina otišli
smo tražiti Marića. Spustili smo se poprilično prema kraju livade.
On je tog dana na sebi imao crnu odoru.
Prema Đukinu pričanju gdje se to zbilo, trebali bismo ga ubrzo
naći. Rekao sam ostalima da ga je Đuka vidio kako pada kad je bio
pogođen i da se nije više micao, prema tome trebali bismo ga naći
na stazi kojom smo se tada penjali.
Pomislio sam, kako ga nema, da je možda bio ranjen i neprijatelj
ga je najvjerojatnije zarobio i pružio mu liječničku pomoć. No
nismo bili sigurni. Za svaki slučaj otišli smo pretraživati obližnje
grmlje. Nažalost pronašli smo ga pokraj jednoga grma. Na sebi je
imao svoju odoru, ali bez oružja i osobnih stvari.
Do nas nisu donijeli nosila, već smo ga Deur i ja odnijeli do
ostalih, stavili u nosila i krenuli prema Gornjim Kričkama. Magla
se gotovo sva digla.
Kad smo ih nosili, primijetio sam da Deur nije želio nositi
poginule, s obrazloženjem da ne može podnijeti gledati mrtvace.
Ubrzo smo se spustili u selo. Poginule smo stavili u vozila i
odvezli ih u selo Lipovljane, a mi smo ostali i dalje na položajima
u Kričkama.
202