Page 198 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Nekoliko metara dalje mine više nisu padale. Kao da im je to bio
krajnji doseg. Odvezli smo se iz Livađana i stali na samom ulazu
u Bair.

Otišli smo vidjeti ima li na autu kakvih oštećenja. Nismo našli
nikakvu štetu. Jedino se na stražnjoj desnoj gumi vidjelo kako je
prerezana, ali nije ispustila. Taj je prorez mogao nastati i prije, a
da mi to nismo vidjeli. Mina koja je pala, došla je točno ispred nas.
Pala je pod određenim kutom. Taj je kut bio usmjeren od nas. Zato
nismo bili ranjeni.
Da je kojim slučajem mina pala iza nas, nas danas više ne bi
bilo. Imali smo veliku sreću. Sjeli smo u auto i poslije podne stigli
u Kutinu u Dom športova. Tamo smo istovarili strjeljivo iz auta i
otišli se malo odmoriti. Sljedećih nekoliko dana bili smo na odmoru
u Kutini.
Ovo nije bilo sve s tim „stojadinom“.

Prvu večer, kad smo se s njim dovezli u dvoranu u Kutini na
odmor, auto je tražio Marko. Kao, treba mu da se odveze u Zagreb
k stricu u Dubravi da si zamijeni čistu odoru, a prljavu da dade
na pranje. Dao sam mu ga. Drugo jutro, kad se vratio, auto je bio
slupan s prednje strane, ali u voznom stanju. Kad sam ga pitao što
je bilo, odgovorio mi je: „Bolje me ne pitaj.” Ipak mi je poslije
objasnio.
Kasno u noći u Dubravi, u Zagrebu, vozio se jednom cestom.
Neću imenovati koja cesta da ne bi imao problema. Kad je došao do
raskrižja, pokušao je skrenuti lijevo u drugu ulicu. To je raskrižje
nedavno doživjelo određene promjene.

Pri skretanju pratio je bijelu traku koja je dijelila polovicu ceste.
Kad je prošao pola raskrižja, ta se bijela crta nije spojila s drugom
bijelom crtom koja dijeli polovice ceste, već je završila kraj ceste
kod semafora. I tako je Marko završio u semaforu. Po šteti na autu
zaključio sam da udarac nije bio jak. Kad sam došao u Zagreb, vidio
sam taj semafor. On je i dalje normalno radio, samo što je bio malo
niži i malo zakrivljen.
Jednu večer vraćao sam se na položaj u Kričkama. Kod izlaska
iz šume, na ulazu u selo Bair prema Livađanima, zaustavio me
jedan pričuvni vojnik. Bio je starije dobi i „elegantno popunjen”.

198