Page 194 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Obavješćivanje novog zapovjednika o stanju
Vjerovali smo da je neprijatelj i dalje na tom brdu te da čeka da
dođemo po poginule. Znači, pripremili su još jednu zasjedu. Složili
smo se da pričekamo nekoliko dana dok se dobro ne odmorimo i dok
hladnoća ne otjera neprijatelja u selo kako bi se ugrijao. Križevčani
su se vratili na svoje položaje.
Satnija se na brzinu smijenila i do podne otišla u Kutinu u Dom
športova. U jednoj turi nije stala sva vojna oprema i strjeljivo, a
morali smo i pokupiti onih pedeset mina za minobacače 120 mm.
Kako je bio lijep sunčan dan, a položaji gdje su bile mine, na
vidljivomu mjestu, tražio sam od vozača Martića da se vrati natrag
u selo i da sutra rano ujutro pod maglom izvučemo mine iz područja
razdvajanja. U selu smo ostali ja i Jukić, a poslije podne nam se
pridružio i Ilija Martić. (Ilija Martić bio je brat Jure Martića koji je
bio ranjen u prsa prije par mjeseci u Starom Grabovcu.)

U Donjim Kričkama bili smo sami. Poslije podne sam im
ispričao što nam se dogodilo. Dogovorili smo se da bismo još mogli
dovesti jedan ostavljeni kamion „tamić“ i jedan „stojadin“, koji se
nalazi pokraj gdje smo noćas prošli.

Trinaestoga prosinca rano ujutro krenuli smo po mine, kamion i
auto. Rekao sam im da ću ja otići naprijed i da za pet minuta krenu
kamionom za mnom. Polako je svitalo, ali je bila gusta magla. To
nam je odgovaralo. Razmišljao sam, kada je najbolje pokupiti mine.

194