Page 193 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Jedanaestoga prosinca rano ujutro javili su mi da su se iz zasjede
još izvukla dvojica Križevčana. Lutali su čitavu noć, bili su ranjeni
i u teškome fizičkom stanju. Obojica su bila prorešetana sitnim
kuglicama od ručne bombe i mecima. Bili su to Oluja i Kiki.
Prije podne smo dobili podatke tko je sve poginuo iz križevačke
postrojbe. Bili su to Ivan Kordiš Indijanac, Ivan Jukić Juks, Zrinko
Šivičnjak, Dražen Ječmenjak Cezar, Živko Antolić Žika i Tomica
Šušnjić Šljivarić. Bio je to šok za nas.
Poslije sam saznao da su se 2. i 3. satnija povukle, prije nego su
četnici zauzeli vrh brda i napravili zasjedu. S time da se 3. satnija,
kad je ušla dublje u šumu, izgubila i nisu se mogli orijentirati te su
se morali vratiti na početne položaje.

Prvi je u tu zasjedu upao onaj moj vod iz 1. satnije koji je
pobjegao s napadnih položaja. Imali su jednoga lakše ranjenoga,
i to zapovjednika voda. Unatoč tomu što su upali u zasjedu, nisu
nikome rekli da se na tom brdu nalazi zasjeda.
A zapovjednik voda imao je za radiovezu motorolu. Vjerujem
da je možda i htio javiti, ali se mi zbog lošeg radioprijama nismo
mogli čuti. Nakon njih u zasjedu je upala skupina iz Križevaca pa
tek onda mi.

Dvanaestog prosinca nakon neuspjelog napada, dobili smo
smjenu. Za vrijeme pakiranja i spremanja do nas su stigli Križevčani
sa zahtjevom da odemo po poginule u šumi.
Nakon raspravljanja što nas tamo čeka došli smo do zaključka
da nije još vrijeme da ih pokupimo. Prijašnjih nekoliko noći bilo je
veoma hladno. Vjerovali smo da će i sljedećih nekoliko dana biti
tako. Znači, da se kojim slučajem još netko izvukao iz zasjede i još
pri tome bio ranjen, najvjerojatnije luta šumama i više nije na tom
brdu. Njega će biti veoma teško pronaći.
I ako tijekom dana ne dođe u selo, ubiti će ga ova hladnoća.
Onima koji su poginuli i možda leže na tom brdu, naša je bilo kakva
pomoć uzaludna.

193