Page 192 - Deset godina poslije

Ratko Dragović - Klek

Prebrojio sam sanduke, bilo ih je dvadeset i pet. Zatvorio sam ih
i nastojao stići kolonu. Sve je bilo u redu dok smo prolazili tuda, jer
ako neprijatelj zapuca, mi ćemo uzvratiti, ali kad smo se približavali
našim položajima, nije nam bilo svejedno. Kako će naši znati da
smo mi njihovi, a dolazimo iz neprijateljskog smjera?

Počeo sam ponovno zvati radiovezom naše snage u Kričkama.
Javio se Jukić. On i Đoni bili su na odmoru. Zapovjedio sam mu da
uzme jedno vozilo i da s ugašenim svjetlima prođe prve položaje
kraj ceste i produži prema Subockoj. Mi smo na toj cesti.
Odjednom prema nama je naišlo neko vozilo bez upaljenih
svjetala. Kretalo se sporo. Bio je to Jukić. Džip su dobili od
Križevčana. Stavili smo ranjenika u džip i odvezli ga u sanitet.
Braća Martić tada su odahnula, iscrpilo ih je nošenje ranjenika.
Prošli smo kraj našega prvog položaja, ali na položaju nije nikog
bilo.

Ubrzo smo stigli u Donje Kričke. U vatrogasnom domu bio
je smješten onaj vod koji nas je napustio. Gotovo svi su spavali.
Poslao sam nekoliko gardista koji su se sa mnom vratili, da odu na
stražu na naš prvi položaj.
Malo su mrmljali, ali su otišli.

Pitao sam Jukića gdje su 2. i 3. satnija. Odgovorio mi je da su u
selu, i da se odmaraju.
Kasno u noći javili su mi da se i Hinzo izvukao iz zasjede. Nisam
ni znao da je i on bio s Križevčanima. On se izdvojio iz satnije
i pridružio Šoštariću i Kraljiću. I on se našao u koloni zajedno s
Križevčanima koji su upali u zasjedu. Poslije mi je u Ininu lječilištu
u Ivanić Gradu ispričao da se osvijestio u jarku, uzeo pušku na
dohvat ruke i onako ranjen izvukao se od ostalih poginulih i uvukao
dublje u šumu. Dulje je vrijeme lutao šumom. I uz priču gdje se tko
nalazio za to vrijeme, zaključili smo, kad smo se mi kretali livadom
kraj kuća izbjegavajući kukuruzište, tada se on nalazio baš u tom
kukuruzištu i da je on nas čuo i vidio. Nije znao čiji smo.
Rekao mi je da smo kojim slučajem krenuli u kukuruzište, pucao
bi po nama.

192