Page 191 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Rekao sam mu da pozove ostale, a ja idem dalje tražiti prolaz.
Kretao sam se kanjonom kroz šumu. Otišao sam oko sto metara
dalje. Kako neprijatelj nije djelovao po meni, vratio sam se po
ostale. Za to se vrijeme dobar dio spustio u kotlinu. Pričekao sam
da se svi spuste.

U tom sam kanjonu vidio Milu kako je na leđima nosio
automatsku pušku s drvenim kundakom, a u ruci šarac. Unatoč
tomu što smo bili iscrpljeni, gladni i žedni, a šarac poprilično težak,
nije ga bacio. Za njim je stalno hodao Žumber koji je nosio sanduke
strjeljiva za šarac. Kad su se svi spustili, ponovno sam se odvojio i
krenuo tražiti izlaz.
Kretao sam se još kanjonom. Nakon nekoliko stotina metara
ugledao sam rub šume. Oprezno sam se približavao i izišao iz šume.
U produžetku je bila livada, kojoj nisam vidio kraja. Nebo je bilo
vedro, a mjesečina toliko jaka da je pružala jako dobar vidik. Zbog
izuzetne tišine imao sam osjećaj kao da nas svi mogu čuti.

Iz šume sam izlazio oprezno, promatrajući da nisu možda negdje
na rubu šume postavili zasjedu. Nisam vidio nikakve kretnje.
Pozvao sam ostale i ubrzo smo svi zakoračili na livadu. Polako
smo se udaljavali od šume. U daljini sam vidio siluete kuća. Lijevo
od nas između kuća i šume vidjelo se uzdignuto gorje na kojem smo
mi držali položaje.
Tada sam im rekao da smo na dobrom putu i da nam treba još
malo da se izvučemo.

Radiovezom pozvao sam Deura i rekao mu da smo se izvukli.
Odahnuo je.
Približili smo se kućama. Lijevo od nas bilo je kukuruzište.
Zaobišli smo ga. Nisam dopustio da idemo kroza nj. Tek tada bi se
čulo šuštanje.
Prošli smo kraj samih kuća. Bile su napuštene.

Došli smo na asfaltnu cestu koja ispod naših položaja iz Donjih
Krički vodi k Donjoj Subockoj. Ubrzo smo na lijevoj strani ceste
ispod naših položaja naišli na neke uredno postavljene sanduke.
Kolona se nastavila i dalje kretati prema selu. Stao sam i otvorio
jedan sanduk. U njemu su bile dvije mine za minobacač 120 mm.

191