Page 195 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Po noći, kada nas ne vide, ili neposredno ujutro prije dizanja
magle, kada nas isto tako ne vide i kada je buka u usporedbi s noći
puno prigušenija. Zato smo krenuli rano prije svitanja.
Došao sam do prvih položaja, ali tamo nisam zatekao nikoga.
Krenuo sam dalje. Spuštao sam se niz brdo. Ubrzo sam došao do
onih sanduka mina 120 mm. Nastavio sam dalje. Nekoliko metara
dalje kraj ceste našao sam ženski bicikl. Pomislio sam, kod one
kuće najvjerojatnije nema nikoga, da li da uzmem bicikl i spustim
se niz brdo? Izvukao sam bicikl iz jarka, uspravio ga i vidio da na
sebi ima kotače s punim gumama, kočnice su ispravne, ali je lanac
pao. Sjeo sam i nekoliko se stotina metara spustio niz brdo.
Zaustavio sam se kraj jednog mosta. Prije tog mosta trebao sam
skrenuti desno i sići na šljunčani put. Bacio sam bicikl i pješice
krenuo ka onoj kući.
Tu sam sada morao biti oprezan jer je postojala mogućnost
da je neprijatelj jučer u toj kući zauzeo položaj. Ako ne po danu,
onda barem po noći. Došao sam do kamiona. Produžio sam dalje.
Približio se kući pred kojom je bio auto. Nisam čuo ni vidio nikakve
kretnje. Ušao sam u dvorište, pregledao kuću i ostale objekte. Nisam
primijetio da je itko tu u zadnje vrijeme boravio. U svinjcu su bile
svinje, koje su mogle i napuštati svinjac, a u staji je bio još jedan
konj i krava koji su isto tako mogli napuštati staju.
Otišao sam do auta. Imao je prijedorske registarske pločice.
Otvorio sam vozačeva vrata. Bila su otključana. Sjeo sam na
vozačevo mjesto i vidio da je ključ u bravi za kontakt.
Okrenuo sam ključ, auto je verglao, ali nije upalio. Opet sam
okrenuo ključ i pokušao ga upaliti i nije išlo. Više nisam pokušavao.
Izišao sam iz auta. Otvorio sam prtljažnik s namjerom da potražim
konop. U prtljažniku su bili lijepi porculanski tanjuri, razne šalice,
pribor za jelo i drugo. Te stvari sam izbacio van i pronašao sam
konop.
Svezao sam prednji dio auta i spremio ga za vuču. Kako Jukića
i Martića još nije bilo, vratio sam se natrag prema onom mostu.
Došavši do mosta, vidio sam da su i oni taman dolazili. Magla je
bila jako gusta. Kad sam se popeo u kamion, nisu mogli vjerovati
da sam pješice tako daleko otišao, a pogotovo kad sam im rekao da
sam već bio kod one kuće. Sišli smo s asfaltnoga na šljunčani put i
ubrzo se dovezli do kuće.

195