Page 200 - Deset godina poslije
P. 200

Ratko Dragović - Klek

                Nekoliko kilometara dalje od grada bila je crta gdje nema struje,
             mladeži, ovakvih kafića.
                Popili smo piće i krenuli u Kutinu. Kad sam sjeo u auto i upalio,
             iza nas izvan auta buknuo je plamen. U prvi tren mislili smo da
             gori auto. Odmah smo izišli. Kad sam došao iza auta, u ispušnom
             sustavu vidio sam krpu kako gori. Zaključili smo da nam je netko
             stavio krpu namočenu u benzin u ispušnu cijev i prilikom paljenja
             auta krpa se zapalila.
                Odmaknuli smo se od auta, sklonili kraj zida i čekali što će biti
             dalje. Pretpostavljali smo da će još netko i pripucati po nama. Kad
             smo ušli u kafić, mladež se šetala oko parkirališta, a sada nikoga
             nije bilo vani. Kako smo svi bili u odori, najvjerojatnije su shvatili
             da su pogriješili i razbježali se. Nakon određenog vremena krpa se
             ugasila, nitko nije zapucao, niti smo koga vidjeli. Sjeli smo u auto
             i krenuli u Kutinu.
                To nam se sve događalo samo zbog toga što smo imali na autu
             prijedorske pločice. Poslije smo ih skinuli i više nije bilo anegdota.


                Sedamnaestoga prosinca rano ujutro iz Doma športova u Kutini
             ukrcali smo se u kamione i krenuli u Kričke. Preuzeli smo položaje
             u Donjim Kričkama. Isto tako, u Gornje Kričke došli su vojnici iz
             117. brigade i preuzeli položaje.

                Isti smo dan s Križevčanima krenuli izvući poginule u zasjedi na
             brdo Čardak, tt 319. Za izvlačenje se prijavilo nekoliko dragovoljaca
             iz 1. satnije. No nismo znali jesu li još tamo. Vjerovali smo da ih ne
             će pokupiti. Križevčani su se veoma dobro pripremili. Nabavili su i
             donijeli devet nosila.
                Na kraju Donjih Krički formirao sam kolonu i krenuli smo prema
             poginulima. Kad smo se odvojili od prvih položaja i približavali
             brdu Čardaku, kretali smo se jako sporo i oprezno. Ovaj sam put bio
             jako oprezan. Nisam ništa prepuštao slučaju. Ostavio bih kolonu i
             otišao naprijed. Kad sam bio siguran da nema nikoga, otišao bih po
             ostale i doveo ih do položaja i tako dalje. Na svim tim položajima
             ostavio bih po jednoga gardista, sa zadaćom da nam štiti i omogući
             siguran povratak te da spriječi ponovnu neprijateljsku zasjedu.



             200
   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205