Page 205 - Deset godina poslije
P. 205

Deset godina poslije

                Kolak je to prihvatio i na tom smo se dijelu razdvojili.

                Ja sam skrenuo lijevo od brežuljka prema središtu sela, a on je
             produžio desno prema kraju sela.
                Kad smo se spustili gotovo do kraja šume, čuli smo zvižduk
             granata kako lete prema nama. Pale su iza nas. Zalegli smo. Još su
             jedanput pale iza nas.
                Mislim da su to bile naše granate. Htio sam javiti da ne tuku, ali
             nisam znao kome da javim. Više nisu padale, digli smo se i nastavili
             prema selu.
                Došli smo do kraja šume. Na tom sam mjestu htio objasniti plan
             napada. Tražio sam da se zapovjednici približe.
                Tada sam primijetio da nas ima svega sedam. Pitao sam gdje su
             ostali. Zadnji je rekao da ne zna, da ga je gardist iza njega trebao
             slijediti jer nisu bili u velikom razmaku. Poslao sam ga po ostale.

                U tom sam trenutku primijetio kako ispred, negdje oko stotinu i
             pedeset metara, neki vojnici izlaze iz šumarka na livadu. Kretali su
             se polagano slobodnim hodom prema selu.
                Bilo ih je četrdesetak. Mislio sam: „Pa nije valjda da je 3. bojna
             probila crtu i već krenula prema središtu sela.”

                Uzeo sam dalekozor i pogledao. Imao sam što vidjeti. Na sebi
             su svi imali kacige. Od cijele odore kaciga se najviše isticala. Na
             sebi su imali sivomaslinastu odoru i zaštitne maske. Jedan je među
             njima  čak  imao  radiouređaj  na  leđima.  Zaključio  sam  da  su  to
             neprijateljski vojnici. Na tom dijelu nismo čuli nikakvo pucanje.
                U meni se javila želja za osvetom. Tražio sam da ostala petorica
             zauzmu najpogodniji položaj za djelovanje. Zalegli smo u blato.
             Boljih pozicija nije bilo. Ispred sebe smo stavili sve raspoloživo
             strjeljivo. Na taj smo način lakše punili okvire. Svoj sam ciljnik
             namjestio na dvije stotina metara. Kiša je i dalje padala.
                Čekali smo da svi dođu na pola livade te smo tada otvorili paljbu.
                Neprijatelji  su  padali  kao  čunjevi  pri  kuglanju.  Dok  smo  ih
             „skidali”, vidio sam da neki naši gardisti uporno pucaju, metci su
             se zabijali nekoliko metara ispred njih. Tada sam im rekao da dignu
             ciljnike na dvije stotine metara.

                                                                     205
   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210