Page 203 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Dvadeset i drugoga prosinca dobili smo zadaću da ponovno
idemo u napad na neprijateljske položaje u selu Kovačevac
Čaglićki. Scenarij je napada bio gotovo isti kao i zadnji put. Lijevo
od nas naša susjedna postrojba koja je trebala napadati cestom iz
smjera Donje Subocke prema središtu sela Kovačevca bila je opet
3. bojna 1. A brigade ZNG-e. Ovaj put naša 2. satnija ostala je držati
položaje u selu, dok su 1. i 3. satnija trebale ići u napad. Sve su tri
satnije u selu brojile ukupno oko stotinu dvadeset gardista. Znači da
nas je u napad išlo negdje oko osamdeset. Ja sam jedva čekao ovaj
dan. Želio sam se osvetiti za one naše poginule u zasjedi.
Dan je bio oblačan, spremala se kiša. Već je nekoliko dana bilo
kišovito. Teren je bio mokar.
Opet sam formirao kolonu i krenuli smo istim putem prema
Kovačevcu Čaglićkom. Kad smo se približili brdu Čardaku, tt 319,
malo smo usporili. Trebalo je dobro promotriti, da nam opet ne bi
pripremili kakvu zasjedu. Popeo sam se na brdo, bilo je prazno.

Sa zapovjednikom 3. satnije dogovorio sam se da svaki po
jednoga gardista ostavi na tom položaju, u slučaju neuspješnog
napada kako bismo se mogli sigurno povući na početne položaje.
Kad smo odvojili dva gardista na tom brdu i objasnili im zadaće,
nastavili smo dalje.
Sada je trebalo proći opet one livade, onaj brisani prostor.
Polako smo se spuštali prema šumi na kraju livade, ispred samog
sela. Gardisti su međusobno držali veliki razmak. Na taj način, kad
bi neprijatelj otvorio paljbu po nama, djelovao bi samo po prvima u
koloni. Ostale ne bi mogao vidjeti. Tada bi se ostali imali vremena
pripremiti i otvoriti paljbu po njima. Ušli smo i u šumu. Nismo
primijetili neprijatelja.
Polako je počela padati lagana kiša.
Kad smo ušli u šumu, blizu najviše kote malo smo stali. Na tom
sam mjestu tražio od zapovjednika 3. satnije da se razdvojimo.
Predložio sam da moja 1. satnija ide istim smjerom napada kao
i prošli put, prema središtu sela, dok bi oni išli desno od nas, ali
toliko daleko da jedni druge možemo vidjeti kako napredujemo.
I opet smo po jednoga gardista iz svake satnije ostavili na tom
brežuljku u šumi kao prihvat u slučaju da napad ne uspije.

203