Page 201 - Deset godina poslije

Deset godina poslije

Kad sam došao ispod samog brda, dulje sam vrijeme motrio.
Nisam primijetio nikakvo gibanje. U šumi je bilo tako hladno da
čovjek nije mogao dugo čekati na jednom mjestu, bez obzira je li u
rovu ili iza prirodnog zaklona. Čak sam se i jedno vrijeme izložio
ne bi li me neprijatelj vidio, zapucao i otkrio svoje pozicije. Nitko
nije otvorio paljbu. Popeo sam se na brdo. Nikoga nije bilo. Vidio
sam poslagane trupce u obliku pješačkog zaklona.

Pozvao sam ostale da dođu. Ubrzo su se popeli na brdo. Sada se
trebalo spustiti prema dolje. Ubrzo smo primijetili poginule.
Ležali su u jarku, gdje smo i predviđali. Taj je jarak usječen
u brdo i nalazio se na čistu i vidljivu mjestu. Na tom je dijelu
bila iskrčena šuma. Na brdu je bila još magla, ali ubrzo se trebala
dignuti. Za svaki slučaj još smo malo zastali i dobro promotrili rub
šume na kraju livade. Nigdje nije bilo traga neprijatelju.
Spustili smo se dolje do njih. Svi poginuli bili su tamo: Ivan
Kordiš Indijanac, Ivan Jukić Juks, Zrinko Šivičnjak, Dražen
Ječmenjak Cezar, Živko Antolić Žika i Tomica Šušnjić Šljivarić iz
Križevaca i iz 1. satnije 1. bojne 1. A brigade Ivica Šoštarić i Siniša
Kraljić. Slika mrtvih tijela postala je dio mog života.

U jarku su bili polegnuti u onakvu položaju u kakvu su
najvjerojatnije preminuli. Dobar dio među njima na sebi je imao
američke prikrivne odore.
Mislili smo da će ih neprijatelj skinuti i pokupiti odoru. No svima
su od opreme skinuli i pokupili čizme i oružje. Isto tako, pokupili su
osobne stvari koje su nosili sa sobom. Postavio sam si pitanje zašto
netko od njih nije ostao živ. Zašto su svi morali poginuti? I zašto s
njih nisu skinuli dobro odijelo? To su do sada stalno radili.
Zaključio sam da najvjerojatnije nisu imali u noći hrabrosti
prilaziti do njih. Iako su mogli. Svi smo znali da su tada uzeli
najbolji položaj za obranu. Isto tako i neprijatelj je bio toga svjestan
i vjerujem da su mogli pomoći našima koji su upali u zasjedu. Ne
vjerujem da su svi odjednom izdahnuli. Ako su se mogla trojica iz
te skupine sami spasiti, mogao je i neprijatelj nekoga spasiti. Čekali
su da iskrvare i da ih još kroz noć ubije i hladnoća. Čekali su da
svane jutro i tek su im onda prišli bliže. Zato smo ih našli u takvim
pozama.

201